Marketing
Leti, leti daleko, sve dok more te vodi, letjet možeš dovijeka dok te ljubav ne probudi
Kap po kap letjela sam vremenom,
nisam mogla umetnuti datum za datumom,
vrijeme je činilo tu uslugu za mene.
Kap po kap nestadoše svi tragovi prošlosti u koracima jedne
balerine što pleše po nebu lahkih kretnja.
Zavoljeh ludo svu ljubav, učinih je svojom
i poletjeh u visine sreće.
Bilo je lijepo i mirisno,
bilo je slatko i neodoljivo.
Znala sam da će kad tad nestati, ali znala sam da će se vratiti.
Iskreno, draže mi je kad ljubav kapa nego kad se ispusti cijela
jer tek tada znam koliko sam sretna što je imam.
Teško je procijeniti prošlost, teže je živjeti u sadašnjosti.
Grijeh za grijehom, tuga za tugom i sretoše
se misli dvaju pjesnika.
Skladaše pjesmu poetičnu,
pjesmu slatku i snenu.
Stvoriše mene.
I ja sam znala uživati osjećaje,
oni su znali pričati priče.
Spoj nad spojem govorili.
Zatim se rijeka bacila u more i nastade ocean.
Bistra površina, lijepa i glatka bistrina te
mirnoća obasjana zalaskom sunca.
Djevojka na dnu mora pade u dubinu.
Možda je to bila ona, a možda ja.
Ta me tajna još proždire, a samo mi
slatke, ljubavne bistrine mogu pomoći otkriti je.
Naposljetku, i ja i ona smo iste.
Često mijenjamo uloge, a more ih skrije u dubine
i dade vjetru jesenskom koji ih čuva baš onako
kako brižna majka čuva svoje novorođenče.
I taj prizor je neponovljivo svjetlo polarnih visina.
Dragi moji, ljubim vas sve divnim osmijehom, nadam se da vas vrućina neće oduzet i da ćete nastavit pisati i čitati moje riječi. Ipak, teško je kad je hladno, još gore kad je vruće. Ponekad bi bilo ljepše da postoji više ulica i u svakoj jedno godišnje doba :)). Ah, ne obazirite se, i mene također vrućina lupila u glavu pa sad ludim kao dijete sa sladoledom.
Grlim vas sve mili moji.
Barbara.
Post je objavljen 23.06.2008. u 20:08 sati.