Wateau, Satyr and Nymph
zaspah umorna i sama u noći ivanjskoj.
u ponoć osjetih kako me Netko otkriva
još napola u snu
let iskrica ivanjskih vatri ugledah
iz daljine začuh ciku
satira i nimfi raskalašnih.
osjetih pogled Tvoj i dah vreli
kako mi tijelom putuje.
roj me poljubaca satirski strasnih
obasu.
još se ni ne snađoh, moj Satiru,
a već zaplamtjeh k'o krijes ivanjski,
zaplamsah vatreno, dok si me ljubio,
u Tvom se krilu propeh
i uvis poletjeh s tim iskrama ...
... u noći toj, kad si me snenu probudio,
u noći toj kad si me vatreno obljubio,
u noći ivanjskoj ...
Alexandre Cabanel, Satyr and Nymph
avaj, Jedini, to tek san biješe, san ivanjske noći ...
Post je objavljen 23.06.2008. u 13:18 sati.