Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dreamerslastpoems

Marketing

~From the Dark you're calling,into the darkness I am falling~

Dobra vam večer, svima vama =)...evo već jedan new post. Vjerovali ili ne uhvatila sam pisat onu novu priču,ali ne znam kako će biti prihvaćena nadam se dobro pa ću vidit dalje hoću li je pisati...zavisi o kritikama lol i mojoj i prečudnoj inspiraciji u zadnje vrijeme lol...uz to evo dolje par videa dodatnih. Ja tj. moj glas lol da ne govorim i ne lažem kako se bavim glazbom i pjevanjem evo poslušajte...heh...uživajte mi,počelo je ljeto i praznici YAY!!! A sad pričica ;)...

Image Hosted by ImageShack.us


Uvertura:

Poput tutnja iz daljine,sve bliže i bliže,polako ali sigurno nazirao se osvit novog doba. Negdje daleko iznad obzorja raspuklo nebo crvenilo se nad izmučenom zemljom. Prokletim tlom natopljenim krvlju. Zrak ispunjen bolnim krikovima i nadljudskim urlanjem prepunim bijesa,osvete i ljutnje. Nekad na ovome sada mračnome mjestu bijaše svijetla,topline. Nekad je ovdje bujao život. No ta vremena su daleko iza nas. Što žele? Što mi želimo? Tko je kriv? Zašto? Pitanja,prepuna straha i očaja. S vremenom sve se izmijenilo,sve se još i dalje mijenja,a svi mi zajedno smo krivi za to…ponekad i previše krivi.

* * *
Stopala su udarala žurnim korakom o tlo, stvarala su topot koji je vodio žustri ritam gnjeva. Bila je noć,olujna noć. Napetost je rasla u zraku. Crne sjene divljale su putem,lamatale zapaljenim bakljama i kopljima. Dernjava je ovladala tišinom koja je samo nekoliko trenutaka prije bila sveprisutna. Riječi proklinjanja padale su velikom težinom iz usta. Bijesna skupina se primicala kamenom crkvenom dvoru kojeg je svako malo osvjetljavala munja koja bi tu i tamo proparala nebo i dala malo svijetlosti u tu mračnu noć. Odvalili su drvena vrata,ušli u crkvu i zastali pred siluetom ženske osobe koja je sjedila pod velikim kamenim keltskim križem oko kojeg je bila obavijena crna vrpca. Nije se obazirala na bijesne ljude koji su se okupljali oko nje i napravili zatvoreni krug,samo je gledala u križ sa nekakvim prijezirom. Svi su zastali i zamukli. Gledali su je neko vrijeme dok nije progovorila sporo,tiho skoro nečujno u zrak,dubokim,smirenim tonom.
-Svak dobije ono što zaslužuje. Ili ponekad i više?-
Nastala je tišina dok se skupina ljudi ponovo nije počela urlati i proklinjati.
-Spalite je!- jedan se derao.
-Objesite je!-drugi je vikao
-Zakopajte je živu!-treći se nadodao.
Tako grozne riječi odzvanjale su crkvom. Tako pune nepravde,gnjeva i mržnje najviše od svega. Nasrnuli su na nju kao kakve bijesne životinje željne ubivanja,krvi,boli i patnje. Predala se sudbini potpuno kad se odjednom začuo gotovo neljudski,duboki,strašan glas od kojeg se zatresla cijela crkva. Okrenuli su se i gledali u crnu spodobu koja je uspravno i ponosno stajala u dnu crkve. U skoro pa mraku zasjale su crvene oči,kao u samog vraga. Ustuknuli su užasnuti i prepadnuti. Duboki podsmijeh od kojeg su se stresli svi proširio se dvoranom. Ona je okrenula naglo glavu prema osobi koje su se svi tako smrtno bojali. Ustala se i pomno promatrala situaciju,znala je tko je to i nije se osjećala niti malo ugodno jer se sjetila da je sama kriva zato što sad On hoda među njima.
-Zar vam nije više dosadilo toliko bojati me se? Zar se ne možete pomirit sa činjenicom da sam zarobljenik života,ne, ne možete me zaustaviti.- Uslijedio je smijeh od kojeg im se sledila krv u žilama. Iz mraka je istupio čovjek ako se može nazvati čovjekom,obučen od glave do pete u crno. Lica oštrih,pravilnih gotovo savršenih crta,aristokratski blijed,kao iz kamena isklesan i ponosan do neba. Crne lagano valovite kose,crnije od same noći,koja je padala do ispod ramena. Prodornih tamno zelenih očiju koje su te gledale ravno u dušu. Tjerale goli strah u kosti. Polaganim,sigurnim korakom elegantno se kretao put mase ljudi koji su se skamenili do straha i pažljivo gledali svaki njegov korak.
Sijevnulo je. Njegova sjena je u taj tren dobila oblik krilatog demona,oči su mu zasjale krvavo crvenom bojom. Nasmiješio se i malo otkrio svoja dva bijela očnjaka koja su oštro stršila. Gledao je u lica isprepadanih ljudi,a onda mu je pogled zastao na njoj. Rastegao je smiješak i lagano uzdahnuo kao sa nekakvim oduševljenjem. Na licu mu se očitavala nekakva mračna namjera.
-Scarlet.- rekao je mirnim,pomalo zavodljivim tonom. Naježila se kad je čula svoje ime. Gledala ga je vrlo oprezno,pokušavajući da je ne uhvati u svoj hladan pogled. Digla se na noge,makla haljinu i uputila nevini smiješak na što se on sasvim lagano nasmiješio.
-Uvijek mirna,uvijek staložena. Hmph, fasciniraš me.-govorio je kao da svi ljudi oko njih ne postoje. Ona je stala u tišini i gledala ga. Nasmiješio se opet i krenuo put nje,kako se on micao tako su se ljudi odmicali no začuđeno promatrali situaciju. Vani je sijevalo i grmilo,spremala se kiša. Došetao je do nje lagano se naklonuo,uzeo joj ruku i nježno poljubio te izustio.
-Mislim da ti dugujem zahvalu.- Stresla se od njegovog hladnog dodira,od njegovog još goreg pogleda.
-Bilo je to sasvim slučajno. Stoga mi se ne moraš zahvaljivati.-rekla je tiho. Gledao je neko vrijeme sa smiješkom. Onda se okrenuo put križa i smrknuo.
-Kako ne,ništa nije sasvim slučajno Scarlet. Jednom priznaj sama sebi,možda ti bude lakše.-zastao je i gledao u križ sa mržnjom u očima.
-Nije sve kako se čini. Nekad ne ni blizu istine.-oči su mu se zacrvenile,okrenuo se naglo i zgrabio je oko struka.
-Bit ćeš mi zahvalna za ovo,bar se nadam da hoćeš.-onesvijestila se,uhvatio je u naručje i skupa sa njom nestao u sjeni. Sve se odvilo tako brzo, u nekoliko sekunda nestali su oboje,kao da su utonuli u samu tamu,isčezli su poput magle. Ljudi su ostali u šoku,a onda su se razbiježali u čistoj panici.
-Sam joj Bog pomogao.-rekla je jedna žena trčeći van crkve.
-Ne može sad više ni on.-rekao je prestravljeno muškarac do nje koji je uhvatio za ruku i povukao da potrči brže.
Van je počela ogromna kiša pljuštati. Pravo nevrijeme,nebo je pucalo od munja. Bila je to uistinu mračna noć,On se vratio…









Samo da napomenem da su snimke napravljene jednim jako posranim mikrofonom koji je u web kameri ala...tako da to jedva sliči na nešto xD...e da i nije mi ovo operni glas lol nego onako nešto između...napravljno je iz dosade bez nekog velikog vježbanja xD...uglavnom valjda vam se svidilo Pozdrav od mene! =)

Post je objavljen 22.06.2008. u 23:18 sati.