Marketing
Broken Words
hm, napokon pišem novi post...
maloprije sam bila ok, dok se nisam sjetila
da je škola završila...
mislim, nisam luda da se ne veselim...
praznici, ljeto, more, slobodno vrijeme, spavanje cijeli dan ako
poželim....
a ipak...
na neki način sam nesretna...
ovo je kraj mog razreda....
više nema NAS kao cjeline...nema više 8.C....
i sad što da kažem na sve to?
biti će bolje...svi ćemo naći nove prijatelje i slične gluposti...
ali baš me zanima...
ovih osam godina što smo proveli skupa...
koliko smo se puta zabavljali? koliko samo puta smo se svađali?
bilo je i glupih prepirki, i smijanja, i plakanja, ma svega....
i eto...koliko god da smo nekoga mrzili ili smo se ljutili...sad nam je teško...
jer smo nestali...
nismo više zajednica...nismo više razred...
i hoćemo li se svega sjećati? trenutaka kada smo se smijali poput zadnjih budala i
ljutili profesore? kada smo se veselili? onih malih svađica koje zapravo nisu ništa ni
značile?
Hoće li mi svaka pojedina osoba ostati urezana u sjećanje onako kako bih
ja to željela? Ili će izblijedjeti...Kao što ću možda i ja kod njih...
jedna od mojih dobrih frendica je napisala ovo i potpuno me dirnulo u srce:
al eto.....danas je kraj škole....zadnji dan osmog razreda......danas smo po zadnji put bili 'ujednijeni' kao razred, ako skupina koja je 8 godina provela zajedno na istim hodnicima......pozdravljala iste profesore......borili se za ocjene....voljeli se i mrzili....dijelili sretne i tužne trenutke.....i evo sada je kraj.....kraj svega toga..... iako svi kažu da ćemo se vidjeti još u životu.....ima u tome istine....ali opet.....nikada nećemo ponovno biti ovako skupa.....svi sjediti u istom razredu.....u onim starim izrezbarenim klupama.....i jedva čekati odmor ili praznike.....strepit hoće li nas danas pitati......zajednički mrziti sve profesore......šeteti se onim širokim hodnicima......lijepiti žvake iza radijatora......smijati se ko ludi kad netko provali neku glupost na satu........i sada.....sada je sve to završilo.....i mogu sa sigurnošću reći da će mi apsolutno svi nedostajati.....čak i oni koje nisam podnosila......jer kakvi god bili....to smo bili mi....8. c....poznati po dobrim ocjenama i užasnom ponašanju.....he he....ma bili smo ok....i sada ćemo svi nastavit svojim putem u srednjoj......a sve što će ostat iz osnovne su nezaboravna sjećanja i draga prijateljstva........
(riječi primjerene uz sliku bi bile: kmeeeee 
)
Post je objavljen 22.06.2008. u 19:52 sati.