Misao da je ravnodušnost tragedija svake ljubavi mogla bi se smatrati općom baštinom, iako ju je potpisao Somerset Maugham. Možda ju je upravo takvu sročio neki anonimus, tragom kletve dao Bog da imaš, pa nemaš, amnestirajuči sirotane u njihovoj skromnosti, zadovoljne što nisu imali priliku gubiti. Uklapa se u efektnu skepsu i objektivnu ironiju, na tragu stranputica volje i erosa .
Relativiziranjem frustrirajućih podražaja, jednostavnim komentarom: PA ŠTA ONDA, sa dodatnom voljom i pozitivnim mišljenjem nekima uspijeva izvući se iz okruženja gubitnika. Triumf volje ne postiže se bez vlastitih napora. U knjigama je sve to krasno zapisano, samo treba provesti u djela.
Osloboditi se grča, opustiti se? To dovodi do usiljene spontanosti, novog u nizu oksimorona neostvarivih ambicija, iskanju nade u beznađu, zaposlenju u besposlici, utjehu i povrat dostojanstva u tiradi uvreda. Kupiti grincajg, izvaditi meso iz zamrzivača, platiti režije (malo je izvan konteksta, ali je ostvarivo i neophodno).
Spisak je u ruci. Odlučni korak započet. Prvo po grincajg...
Post je objavljen 22.06.2008. u 18:58 sati.