Zašto u ovoj kući stalno izbijaju sukob,i,svađe,još samo fali da se potučemo.Nekigovore da je to ljubav ali ja u takvu ljubav ne vjerujem niti malo.Jutros mi je M.našao skrivene normabele koje sam držao za rezervu,ako što pođe po zlu.Još ih je bacio u wc školjku.Brine se za mene,ali malo previše.I not more balavac.Zanimljivo,on koji nikad nije,niti neće biti u mojoj dimenziji.Meni se promijenila percepcija cijelog svijeta.Danas udomljujemo cloe(zlo).Na njenoj mami vidjelo se da je u banani,jer se bila pomirila da će ostati kod nas.Meni nebi smetala,ali M.to nije želio,pa da ne otkopavamo ratne sjekire popustio sam.Srećom da smo je dali u dobre ruke,frendici koja nam je čuvala Lele kad bi otišli negdje na put.Nadam se da će cloe tamo biti super jedino što joj M.daje previše za klopu a ona je proždrljiva.Znala je na brzaka pojesti svoju hranu,i onda bi njuškicu nabila u Lelinu posudicu.Čudi me da nikad radi toga nije zarežala i otjerala kao svaki drugi pas.Želim da je naući da ne bude pohlepna,da ne gricka sve što nađe,sa što manje batina ribicom od pliša kojok dobije porciju,ako nešto zakenja.Danas se M.nadrkao doslovno na mene radi tih radi tih usranih pilseva i rekao mi: "kako mu je svega dosta.A meni nije.Ne šljakam još(čekam odgovore),mogu spavati i na ulici s najboljom frendicom Lele.Kao da mu se srce zaledilo . Tako se i ponaša.Barem prema meni hladno,kao ledena kraljica.Ali kad se treba dignuti za uzet kekse,čokoladu,sok....onda me ne mrzi.Very strange.Jednostavno me na ulicu može izbaciti kad hoće jer je stan njegov.Nisam simpatizer takvih ispada.Radije bi živio negdje u šumi.Prilagodio bi se,isto ko i Lele.Ona bi tek onda bila ona svoja na zemlji.Već bi nabasali na neki potočić i tu bi se nastanili...što dalje od industrije,bez snobova...sami nas dvoje u ogromnoj šumi.Mirno bi spavao,jer znam da Lele čuje i najtiši šum.
LJUDI SE I DALJE VESELE sUNCU,mJESECU,ALI SU RIJETKI ONI KOJI BI ZATVORILI SVE ONO ŠTO ZAGAĐUJE OKOLIŠ.
Da,volim M.ali izgleda da smo ponovo upali u krizu koja se bez truda ,razumijevanja i dugih razgovora.Nema veze i onako ću brzo krepati.Znam da je sa bivšim ovisnikom teško živjeti,jer što mi zatreba,malo prošećeš gradom,sigurno ču sresti nekog,uz to da ima nešto i za mene.Ako me zaista voli kako on kaže onda će mi i pomoći da se riješim tih navukuša od psihofarmaka.Helex sam odbacio,normabel polovica na dan prije spavanja i ostaje mi samo subotex s kojeg ču se polako skinuti.korak po korak.Sad kad nisam popio normabel,počeo sam halucinirati,ali halovi nisu baš uvijek lijepi i veseli,već zna biti i horor prića koja mi se jučer desilo kad sam šetao lele.Vidio sam na ulici tučnjavu,krv...Skidanje sa suboteksa ide malo sporije al sam uvijeren da če i to nestati iz mog života,jednom zauvijek.
Dva smo smo dana frcali od ljubavi(kemiske naravno) i bilo je nezamislivo da nismo zajedno,a sada radi jebenih normabela,on je odlučio da bude kraj,The end.Finito...Ide mi ponekad na živce,ali ja sam prihvatio njegove mane i vrline,dok on do toga još nije došao.Od kad živim s njim ,ne da sam se promijenio u dovoljno stvari koje sam radio prije.Od pljuge ne odustajem.To je jedna od mojih mana,osim tvrdoglavosti.Da se desi da stvarno napuštam ovaj stan postoje tri stvari koje mi ostaju : to je samoubistvo,ulica ili šuma jer se u istri ili Učki bi se snašao.Plodova u netaknutoj prirodi ima koliko hočeš mjesta,hrane i neki potočić radi vode.Da u mojm svijetu mi ni tko ne zapovijeda,izderava se na mene...to nikako ne spada u moj način življenja.Recimo kao Cloe.Znao je da Lele mora na operaciju jer već ima 9 godina,već je stara za uzdizanje mladih.Čak ova trudnoća je bila kobna,a ne želim je izgubiti.Zato sam svim srcem želio da ostane kod nas.Njezine ludarije,njene igrice sa plišanim životinjama,njeno grickanje naših prstiju,lele spava samnom u krevetu,a Cloe je zavoljela M.i spavala je s njim u krevetu....sada više niš od toga.Udomljena je kod M. koja je znala pričuvati Lele ako bi mi negdje otišli.Bio sam uvijeren da će M.se smekšat srce i ipak odlučiti da ostane.S njom smo se nasmijali i uvijek nam je nešto zanimljivo prredila.Na balkonu je uništila pola cvijeća(uspjeli smo je odviknut od toga),kad bi u parku trčkarala za mamom živi smijeh.Trči,trči,pa se umori,legla bi u neki hlad stabala,malo odmorila i započela je sa novim akrobacijama.Na koncu fali mi jako i kad šetam Lele stalno se okrečem gdje je malo Zlo(cloe).Nisam mogao ništa protiv toga jer stan nije moj već njegov.Živci su mi sve tanji i tanji,te se lako desi da se jedno jutro probudim na psihijatarskom odjelu i ako nisam lud već malo spaljen.Ma uostalom nek me zatvore.Imali bi najfriškije vijesti što se u ludari događa i na kakve likove možeš nabasati.Vjerojatno bi se povukao u sebe i neznam kako bi postovi izgledli svoje percepcije.Još čemo vidjeti što će se desiti.Jučer smo si dali zavijet da neću više niš lagati što se drugs tiće.Ima stvari gdje ja griješim,al ima i onih gdje on griješi,ali nebi priznao poraz ni slučajno.Na koncu,pametan je(zatome čudi što si dozvoljava da ga iskorištavju)Dok ja budem tu neće ga više nitko iskoristit jer imam njuh za takve osobe.Isti slučaj mogu uvidijeti i sam...Dakle volimo se opet.Momentalno nema veće sreće od ove moje.
Post je objavljen 25.06.2008. u 23:14 sati.