Marketing
ŠtO dA KažeM KaDa sE osJeĆaji MjenJaju, A sRce ne ZnA što će... KoGa dA sLUŠa KoGa Da voli... kOmE dA VJEruJe.. Čemu dA se nada...
Bok...
Puno se toga promijenilo od kako više ne idem po blogovima, od kako više nisam u ovome 'virtualnom blogerskom svijetu'. Jednostavan razlog zašto više ne pišem je taj što mi se neda. Neda mi se objašnjavati moje osjećaje koji su posljednjih mjeseci super.. Sretna sam... No uvijek se pojavi mala trunčica tuge, pa evo pojavila se i pred tjedan dana. Nisam htjela da u moj svijet uđe ponovo, ali je... I eto još uvijek stojim i sretna sam, još uvijek se radujem malim stvarima i još uvijek sam ona ista JA. Želim gledati pozitivno, onako kako bi trebalo nalikovati djevojčici kao ja, ali teško mi je gledati u daljinu vidjeti kako se raspadaju sitnice... Kako se raspadaju velike i meni važne stvari... Kako se pomalo raspada jedno prijateljstvo... Jako je teško ništa ne poduzimati i biti veseo- JAKO TEŠKO... Žalosna sam zbog situacije u kojoj se nalazim, ne mogu biti podrška, ne mogu biti ljuta, ne mogu razumijeti, jedino što mogu je povući se u sebe i biti razočarana...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
PROŠLOST:>
Mnogo sam puta pogriješila u prijateljstvu, u velikim i pravim prijateljstvima, poput jednog mojeg prijateljstva koje je trajalo 9godina, a onda smo oboje zabrljale.. Udaljile se i bilo je gotovo, sada ta prijateljica više nije dio mojeg svakodnevnog dana, pa čak ni mjeseca, ona je samo sjećanje, ona sada ide u drugu školu i puno se stvari promijenilo- Ona i ja smo se promijenile... Nakon tog prijateljstva imala sam drugo prijateljstvo koje je trajalo godinu dana i smatram da smo obje za kazale tjekom ljeta. Ne žalim pretjerano za tim jer bilo je lijepo, lijepo koliko je moglo biti...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
SADAŠNJOST:
Gledam u daljinu i vidim- vidim kako se pomalo ruši još jedno prijateljstvo... Ali nekako osjećam da ja tu ne mogu ništa... VUK MIJENJA DLAKU, ALI ĆUD NE... I koliko se god ja trudila znam da ne će biti bolje... a ona ni svjesna nije koliko sam se žrtvovala zbog nje, za nas... Al ta moja prijateljica ni ne zna koliko je meni teško, koliko mi je žao i misli da sam LJUTA, da sam LJUBOMORNA... a nisam... Žao mi je nje, žao mi je i sebe... Kamo ću... Nemam s kim... Očito mi treba odmor, treba mi utjeha... Imam je, ali htjela bih se rasplakati pa da bude bolje, htjela bi da i ovo prijateljstvo potraje barem 5godina... Voljela bih da moje riječi ne idu u prazno da i moju prijateljicu zanimaju... Da ju ne zanimaju samo ONI
Nadam se da će biti bolje... da ćemo potpisati primirje, na neko vrijeme, da ćemo i ona i ja se početi drugačije ponašati, ali kako... Kako kad je njoj to normalno ponašanje... (svađam se sa sobom i borim sesa osjećajima, borim se da ne zaplačem i da... Borim se srcem i sa zdravim razumom, borim se sa mojom ljubavlju i mojom razočaranosti)
LJUDI IMAJU SRCE I OSJEĆAJE- POŠTUJTE TO!!!!
Pozdravlja vas:
-mala, plava, sretna, pomješanih
P.S.- Sliku sam našla na jednom forumu i zajsta ne znam čija je (moja nije) ali prelijepa mi je pa sam je stavila i odnosi se na mene. Ljubom... Da zaljubljena sam, ali ponovo ne će biti uzvračeno... hih gotoa škola. Napokon!!
Post je objavljen 19.06.2008. u 12:27 sati.