Marketing
tragichne subkulturne borbe; take 2.
Luke, dakle, fizički više nema. I sprovod je okončan.
Lukini ubojice vjerojatno ispijaju pivo,
nerviraju se "jadni" i isfrustrirani sami sobom, vrebaju sljedeću žrtvu...
sve što im svekoliki mediji ovih dana sve u šesnaest amenuju kao poželjni
model ponašanja pravovjernih Hrvata, sklonih nogometu, cicama,
guzama i bedastoćama svih vrsta.
Takav poželjni predstavnik je ovaj: frenta, prepisuje, žica, krade,
laže, pije, psuje, galami, zavidi, otima, ismijava, omaložava,
ucjenjuje, udara, ubija, troši, ne podnosi, opet ubija, glasno podriguje,
prdi, smrdi, podmeće, zvecka, prijeti, nasrće, opet ubija...
Vijesti svih televizija, sportski program i pseudozabavne emisije i
društvene samozvane kronike svakodnevno iznova postavljaju na
tron opisanog primitivca. I primitivke. Kakva crna supkultura!
Te bi kreature napale bilo koga, pod bilo kakvom izlikom.
Tak je svejedno jel duge kose, crne kože, samohrana majka, umirovljenik,
čakavac, rokerica ili dijete iz vrtića.
Bitno da se mrzi, ponižava, uništava i zatire. Kakav crni zatvor!
Huligane i ubojice treba poslati na razminiravanje ratom i ratnim profiterima
izmrcvarene zemlje. Kad ste čuli da se protuha nakon zatvora promijenila?
Katkad u beletristici i na filmovima. Ako i ima pokajnika, njih će Bog prepoznati,
pa možda prežive minska polja, nakon desetogodišnjeg staža na poslovima
razminiravanja.
Počivao u miru, Luka!
taken from:jutarnj.hr
Post je objavljen 18.06.2008. u 00:05 sati.