Marketing
Poniznost i zahvalnost
Potaknut incidentom opisanim u prošlom postu, zadnjih dana dominantno stanje svijesti mi je poniznost.
Naime, i ja, kao i većina drugih ljudi, postavljam ciljeve, povremeno se trudim ostvariti što bolje životne uvjete - to je ljudski i nimalo drukčije od većine drugih ljudi.
Recimo da si nastojim organizirati život tako da se povećava stupanj konfora i sigurnosti. Kažem "recimo" jer ponekad mi je to dosta nebitno pa onda bez nekih većih problema sabotiram nastojanja ostvarena onda kada mi je bitno, ali to je već neke druga tema. Radi jednostavnosti, krenut ću od pretpostavke da nastojim poboljšati kvalitetu svojeg života. Svakako nisam usamljen u tome, jer većina ljudi, svjesno ili nesvjesno radi na sličnome cilju - neki vrlo učinkovito, neki nimalo; no i to je neka druga tema. Ono što mene tjera na poniznost je zapravo činjenica koliko je malo potrebno da sve ono što smo gradili, sve ono "pozitivno" može se u jednom trenutku izgubiti i umjesto toga upasti u jako tešku situaciju. Npr. imam sasvim solidan izvor prihoda i nisam u situaciji da sam zabrinut da li ću uspjeti platiti račune na kraju mjeseca, oženjen sam, relativno zdrav, rješeno stambeno pitanje, posao koji volim. Znači, okolnosti koje su dosta povoljne i jedna kvaliteta života koja je sasvim OK.
Ali sve to se može izgubiti ili postati nebitno u jednom trenutku. Npr. kada sam imao sudar, lako se je moglo dogoditi da umjesto da udarim u drugi auto zgazim pješaka. U jednom trenutku sve ono što mi je davalo jedan osjećaj lažne sigurnosti bi se izgubilo.
I zapravo, sama ta svjesnost koliko je malo potrebno mi ne ostavlja drugi izbor nego da ponizno i sa zahvalnošću prihvatim činjencu da i dalje imam kvalitetu života koja je prilično ugodna - pa dokle god to trajalo, bit ću zahvalan na tome. 
Post je objavljen 17.06.2008. u 00:36 sati.