Čitam ja sada malo svoje stare postove(kao nemam pametnijeg posla) i umirem od smijeha. Grozno, sama sebi sam smiješna, strava.
Tako eto, nego da se ja posvetim mojim novim zapisima. A hvala Bogu moj život je toliko prebukiran novim događajima da se ni ja sama ne snalazim.
Trenutno sam u fazi kada sam ljuta sama na sebe jer sam glupa jučer bila i dozvolia si neke stvari zbog kojih se ja sada brinem i osjećaj jadno a opet što je tu je ali kad ne smijem tako razmišljati. Trebam učiti na svojim greškama a ne ih ponavljati.
A danas mi je faza samozažaljevanja, sutra ću opet biti ok i puna samopouzdanja i mržnje prema nabušenom spolu... Svaka čast iznimkama ali večina su baš pravi gadovi....
Pogledom pratim crtu na zidu
Koju do sada vidjela nisam
Ona je oduvijek tu
Samo sam ja bila slijepa
Gledam kroz prozor
Parovi idu…
Ljudi se grle
Drže za ruke
ako je prava ljubav i javna i lijepa
samo si ti…
skrivao mene i pričao laži
kriva sam ja sto sam dopustila
slobodno kaži
jer ja sam davala ljubav kao žrtvu
i imala stalno krive razloge
zašto još trpim poniženja
ti bi me na kraju
ostavio mrtvu
ko što ostavljao si i druge
nek te odnese zora bijela od mene
hodam po staklu al me ne boli
jer poslije tebe sve mi je isto
jer poslije tebe ni boli se više ne bojim
srce je moje pred bogom čisto
jer ja sam bila ko stup od soli
kraj tebe ćutila nisam da stvarno postojim
Post je objavljen 11.06.2008. u 11:31 sati.