S Ksenijom se viđam zadnje tri godine. Prije nje, viđao sam se sa Tamarom a prije Tamare gorko sam patio jer nikada nisam imao ženu i mislio sam , kad se domognem konačno ženskog tijela , konačno ću osjetiti bliskost s nekim bićem. Zapravo uopće ne vjerujem da će se to ikada desiti jer osim stidljivih egizbicija u krevetu, s tim ženama nemam ništa zajedničko, kao ni s ostatkom svijeta, uostalom.
U vezi s Tamarom osjećao sam se kao maleni đak koji secira žabu i sa neobičnim zanimanjem za nepoznato i prisutnim gađenjem promatra rasporenu trbušnu šupljinu životinjice. No, Tamara se umnažala strahovitom brzinom i uskoro sam imao osjećaj da ću nestati u mnoštvu Tamara koje su me opkolile. Svaka Tamarina rečenica umnažala se i poprimala lik Tamare. Čak i donje rublje koje mi je oprala i donijela čisto i ispeglano, bilo je satkano od tisuće Tamara koje bi me stezale i od kojih sam dobio nepodnošljiv svrab. Tisuće Tamara nanosile su mi tjelesnu bol i trošile kisik i često bi se u nekom čudnom stanju , na pragu nesvjestice , jedva domogao prozora . Napunio bih pluća zrakom i prestao disati sve dok Tamara i njenih tisuću kopija ne bi otišle kući. Nekako, ni sam ne znam kako, Tamara je počela iščezavati iz mog života a jednog dana i potpuno nestala. Zadnjih nekoliko njenih replikanata riješio sam se tako da sam temeljito iskuhao rublje i bacio njene papuče u smeće.
S Ksenijom je stvar drugačija . Ksenija nema sposobnost ispuniti prostor u kom živim. Ona je gotovo neprimjetna, toliko transparentna da ponekad potpuno zaboravim na njenu prisutnost.
Ona je poput šare na tepihu koju ne zamjećuješ ali s ostalim šarama čini neku smislenu kompoziciju no sama za sebe ona je tek nebitna potka koju možemo iščupati no tepih se zbog nje same neće raspasti.
Toliko nenametljiva da istresa perut s jastuka na kojem je noćila .
Jednom sam promatrao Ksenijina stopala koja su izvirivala ispod prekratkog pokrivača . Na palcu zalijepljen flaster i mrve crvenog laka. Potpuno strano stopalo koje kao nikada prije nisam vidio. Razmišljao sam koliko bih još puta morao držati njeno stopalo u ruci i koliko bi još puta morala okrznuti se njime o moje tijelo da bi prepoznao njeno stopalo kao nešto poznato, srodno. Tko zna kamo hoda to stopalo i kakve je pute već prevalilo, čemu se čudi, što ga plaši u čem uživa. Kako je izgledalo u majčinoj utrobi i onda kada je po prvi puta osjetilo tvrdo tlo. Trne li od hladnoće koja probija iz asfalta u čizmici od umjetne kože dok čeka gradski prijevoz i jeli mu sad udobno ovako opuštenom i zagrijanom. Ništa ne znam o tom stopalu koje korača mojim stanom i na kom ostaju sitne ljuskice moje kože. Nije li takvo prepoznavanje strano i drugim ljudima ili jednostavno ne razmišljaju o tome kao nečem važnom. Ja nikako ne mogu zanemariti činjenicu da ni nakon tri godine to stopalo ne prepoznajem kao dio tijela kojemu pripadam.
Stopalo se trznulo i zavuklo pod pokrivač kao da je naslutilo o čem razmišljam i kao da se prestrašilo hoće li moje misli biti okidač koji će pokrenuti proces njegovog nestajanja iz mojeg života. Na vrijeme povučeno stopalo pokolebalo je moju odluku. Kao da se igralo mnome puštajući me da se dovedem pred gotovo konačnu odluku a onda onaj zadnji tren, presudan moment koji traje toliko kratko da ga se kasnije ne možemo ni prisjetiti, mijenja položaj i nestaje pod pokrivačem ostavljajući me pred nedovršenom odlukom. Podmukao trik kojemu ću jednom doskočiti.
..........................................................................
Promatrao sam Kseniju kako se saginje pod krevet tražeći četku za kosu koju sam skrivao ispod pokrivača.
Zavirivala je i po nekoliko puta u ladicu noćnog ormarića kao da se mora iznova uvjeriti kako nije tamo. Produžila je u kuhinju sva zajapurena od saginjanja i nemoćno slijegala ramenima okrećući se uokolo. Pod pokrivačem sam izvlačio zapletene otpale vlasi i namatao ih oko prstiju.
U jednom momentu okrenula se prema meni, kao da je znala da je držim sakrivenu i nekako pomirena cvoknula usnama, dohvatila vestu i mahnula mi prije no što je izašla.
Izvukao sam vlasi iz četke i promatrao malene bobice korijena.
Nakon noći provedene s Ksenijom u kojoj sam kušao sve njene sokove, mirisao njeno tjeme, i osjećao glatkoću kože pod pupoljicima jezika, ovaj korijen je djelovao toliko odurno i potakao silovitu vrtnju u mom želucu.
Mučio sam se još neko vrijeme a onda otišao do Wc školjke i zajedno sa ostacima sinoćnje večere izbacio Kseniju kroz usta.
Godila mi je gorčina u ustima da zaboravim na njen okus.
Post je objavljen 16.06.2008. u 16:02 sati.