Sve ima svoj početak. Ali ne počinje s "jednim", iliti jedinicom. Počinje malo prije. S nulom. Iz ničega. Trenutak kad 0 postaje 1 je kad primi neki podražaj. Kad nešto počne utjecati.
Ide ti na jetra. Zapravo na živce jer na jetrima ništa ne osjetimo. Ali ne previše. Onda kad dođe do nekog podražaja, do kontakta, do shvaćanja postane 1.
1 postaje 2. 2 postaje 10. Shvaćaš da si nešto propustio. I sve je odlično. "Raste".
10 postaje 100. Tu je problem. Ne smije biti tako. Postane predobro, preveliko.
I nosi posljedice. Shvaćaš da ne može tako. Da neće ići. I ne shvaćaš samoga sebe.
Vraćanje na jedinicu ne rješava ništa. Sve dok nema nule, narast će ponovo do 100. Kad tad. I tako, vratiti li se na nulu? Ne. Neće valjati ni to. Ništa ne valja. Kako god okreneš.
Shvaćaš da si nuli dopustio da postane 100. No riješimo to. Do kraja.
Samo jednom se živi....
Post je objavljen 15.06.2008. u 19:17 sati.