Marketing
Muzika zivota.
"Dancin' when the stars go blue.."
"..Where do you go when you're lonely?"
"..Where do you go when the stars go blue?"
Neznam.
Neznam kamo idem..
Neznam kamo idem kada sam usamljena.
Neznam kamo idem kada zvijezde poplave..
Zbog toga mi je uzasno zao.
Nemam mjesto na koje sam ponosna. Mjesto koje me ne podsjeca na proslost za kojom zalim. Mjesto koje me ne podsjeca na moje propuste. Na moje pogreske. Kako da tamo idem kada sam usamljena? Onda me tek nesto zazabe oko srca. Opet onaj feeling da mi nesto fali.. Dio mene. Dio mojih misli. Moje misli uvijek odu na to mjesto. Na taj prolaz izmedju srece i tuge. Nezelim prolaziti sama kroz taj prolaz. Nezelim da moje misli prolaze kroz njega. Nezelim da me itko gura da prodjem kroz njega. Dosta sam se namucila da zaboravim.
Danas sam jako razocarana. Sa strane ljudi koji su me uvjerili u njihova razmisljanja koja su suprotna mojima. Ponasaju se prema meni kao da nista necu shvatiti. Kao da sam se taj petak dok sam trcala, kao da sam se udarila u glavu pa sam glupa i blesava. A ne kao da mi je samo patela iskocila.. Fakat, me to uzasno smeta. Smeta me kada se prema meni sada ponasa kao da sam od kristala i da nesmijem uopce ni stajati ni hodati, da mi ne bi bilo opet sta.. Ali ni ono da mi nista ni nije. Da me se tjera da trcim. A u posljednje vrijeme stalno trcim. U snovima. Svaku drugu vecer ja sanjam kako trcim po hodnicima skole i kako.. Kako mi se kraj ove skolske godine raspao pred ocima.. Ljeto.. A meni samo fali..
Ponekad zelim uciniti nesto. Nesto sto nije nalik meni. Mojim granicama. Mojim principima. Mojim vjerovanjima. Uciniti nesto da te razocaram. Nesto sto ce te kod mene smetati. Nesto na sto ces me morati nagovarati i uvjeravati da prekinem. Da ucinim nesto malo zbog cega ces me, samo zbog toga mrziti. Da me mozes zbog toga ucijeniti. Nesto..
Post je objavljen 14.06.2008. u 18:10 sati.