Odvratna sumračja nagnaše na zlobu, tako
savršenu, tako pomno isplaniranu, trudivši
se zaboraviti sve ino dobro što ostavi naša
lica neprolazno nasmiješenima.
Empty spaces - what are we living for?
Tek pokoji pomaci kuteva usana, sada zaista
blijede; niti naznaka svijetla niti osušene naranče
na šarenim koncima ne kupuju sreću niti euforične
uzvike voljenja.
My soul is painted like the wings of butterflies,
fairy tales of yesterday, will grow but never die.
Možda samo ostadosmo zapleteni u vlastitim
krivim viđenjima nas samih; ne pronalasku boljega;
vežući se za sve ono loše prethodno, kao da nešto
bolnije zaista neće doći.
Kao da neće doći.
I'll soon be turning round the corner now.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 14.06.2008. u 16:47 sati.