Ne, ne radi se o prokletstvu 'petka 13-og' - baš suprotno, ovaj dan za mene predstavlja samo i jedino ljubav.
Danas je mom Bubalu i meni godina dana naše prekrasne veze. Tristo šezdeset pet (pardon, prijestupna je godina, dan više dakle) dana ispunjenosti i sreće. Osjećaja pripadnosti. I ono najvažnije - Ljubavi.
Sve je započelo prije godinu i nekoliko mjeseci na nešto neuobičajeniji način nego što veze inače započinju - ali to sad ovdje nije bitno (možda vam jednom i ispričam). Ali prije točno godinu dana postalo je 'službeno' . I pojma nemate koliko mi je ta jedna mala rečenica :' Eto, sada je službeno! ' promijenila život. Nije ga promijenila na bolje, promijenila ga je na najbolje.
U moj život ušao je dečko mlađi od mene nešto više od godinu dana i totalno me pomutio. Taj mali slatkiš, to veselo razigrano bićence s neumornim sjajem zelenih očiju i srca velikog ko more - postao je moja ljubav, moj smisao, moja budućnost, moje sve.
A kad se samo sjetim našeg prvog susreta i onog prvog nespretnog, a tako preslatkog, držanja za ruke, pa onda 'naš prvi zajednički prelazak preko zebre' , hehe. I baš ta zebra, kao i jedna konzumova vrećica, jedna juha iz kesice i još neke stvari bitne za naš prvi susret - natjerale su me da primjećujem svijet oko sebe, da primjećujem one slatke male stvari zvane sitnice i da im se radujem. I prije sam dosta pažnje posvećivala tim 'malim stvarima' ali otada sve je bilo nekako drugačije, bolje.
U vezu smo ušli unaprijed svjesni da nas dijeli mnogo kilometara, da živimo na suprotnim krajevima domovine, da potječemo iz sasvim različitih sredina i da svatko od nas sa sobom nosi svoje običaje, svoj odgoj, a u srcu i svoj rodni zavičaj (on slavonsku ravnicu, ja svoje more). Sve smo to znali. I mada bi mnogim ljudima ideja da, s obzirom na brojne razlike, budemo u vezi bila nepojmljiva, mi se nismo obazirali - samo smo se prepustili. Pustili smo srce da govori umjesto razuma i osjećaje da nas umjesto prepreka vode. I tada je moj život konačno dobio smisao.
Lagala bih kada bih rekla da su ova naša ljubav i veza naša - godina dana čiste idile. Takvo nešto bilo bi apsolutno nemoguće jer bi značilo da je savršeno. A savršenstvo, ma koliko mu svi težili, ipak ne postoji. I dobro da ne postoji. Jer svaka suza prolivena zbog trenutka slabosti ili usamljenosti, podizala nas je. Svaka svađa zbog gluposti pomogla nam je shvatimo što je doista vrijedno. Svaki trenutak kada smo osjećali nemoć, kada smo mislili da više ne možemo, kada smo u neznanju i strahu zbog sudbine koja nas očekuje srcem molili, sve je to pomoglo da naša povezanost bude još snažnija - da mi sami postanemo jači, a naša ljubav nepobjediva.
Sreća pa postoje sva moderna tehnološka čuda koja nam barem donekle olakšavaju bol i tugu zbog razdvojenosti, ali u svemu smo najbitniji ipak mi. Naša beskrajna i prekrasna komunikacija, povjerenje koje jednom prema drugom imamo, naš odnos prepun ljubavi i razumijevanja. Zahvaljujući tome, iako smo tako daleko - osjećam ga pored sebe.
Nikad neću zaboraviti onu noć prije nekoliko mjeseci kada sam bila jako tužna, prejako mi je nedostajao, a razloga zbog kojeg sam plakala i problema koji me mučio uopće se ne mogu sjetiti. Ali sjećam se da je on suosjećao sa mnom, moja bol bila je i njegova, naša srca kucala su ko jedno. Sve što sam tada htjela bio je njegov zagrljaj, moje jedino utočište u trenucima slabosti i moja sigurna luka u oluji života. On je to shvatio i nježno mi je govorio, polako opisivao način na koji me, makar samo u mislima, grli. Dok je to govorio, snažni trnci prolazili su mojim tijelom, tako stvarno sam doživjela taj zagrljaj, potpuno sam se prepustila i on je bio tu, grlio me. Osjećala sam njegove ruke na mojim leđima, na mojoj kosi. Osjećala sam ga pored sebe, bio je tu.
Prekrasno je koliko je ljubav snažna, iskreni osjećaji koje šalje srce koje voli te nađu i tako stvarno obuzmu pa makar se nalazio na drugoj planeti.
Mogla bih sad o osjećajima pisati danima, svejedno ne bih vam uspjela predočiti svu sreću i ljubav koju osjećam. Ako kažem da ga volim, onako iskreno i snažno, mislim da ćete shvatiti o čemu govorim.