Marketing
No, I don't have a gun
Rogue: O, Harry!
Rogue je iznenađeno podigla obrve kad smo Harry i ja ušli u dnevni boravak.
Nami: Tata!
Potrčala mu je u zagrljaj. Harry ju je podigao u naručje i poljubio u obraz. Široko se osmijehnuo.
° ° ° ° °
Dumbledore: Pa, mislim da je vrijeme da mi krenemo. Hvala ti na gostoprimstvu, Minako.
Minako: Ma nema na čemu, Albuse - rekla je i prasnula u smijeh.
Dumbledore: Laku noć, Ayumi.
Rogue me zagrlila.
Rogue: Drži se.
Izašli su u sniježnu noć.
Ja: Harry, možeš li, molim te, na trenutak pripaziti na klince?
Harry me pogledao zabrinutim pogledom i kimnuo. Uhvatila sam majku pod ruku.
Ja: Hajde, mama. Vrijeme je za spavanje.
Minako: Molim? Ta noć je još mlada.
Zateturala je. Povela sam ju uza stube u njenu sobu. Bila je pijana i smijala se cijelo vrijeme. Razodjenula sam ju (koliko sam mogla s obzirom na njeno stanje) i pokrila ju mekanim pokrivačem. Izašla sam i zaključala vrata. Nikad se mamurna nije budila prije podneva.
Harry se uspeo uza stube. Nami i Akira su napola spavali u njegovom naručju. Oboje sam ih spremila za spavanje, stavila u krevet i poljubila ih.
Oči su mi se sklapale.
Harry: Umorna si.
Nije to rekao kao pitanje.
Ja: Ostani sa mnom - šapnula sam.
Harry: Moraš se naspavati - odgovorio je šaptom.
Ja: Samo ostani. Lezi kraj mene. Ništa više.
Harry je polako kimnuo i izašao da se mogu presvući u miru. Pronašla sam pamučnu pidžamu s uzorkom točkica i legla u krevet. On se ubrzo vratio. Ugasio je svjetlo i legao kraj mene. Naslonila sam glavu na njegova prsa, a on me jednom rukom obgrlio oko ramena. Drugom me nježno gladio po kosi.
Harry: Spavaj - rekao je tiho i poljubio me u čelo.
° ° ° ° °
Kad sam se probudila, nije bio ondje.
Ja: Harry!
Pojavio se na vratima sa zabrinutim izrazom na licu.
Harry: Je li sve u redu?
Ja: Mislila sam da sam sve sanjala.
Sjeo je kraj mene na krevet i zagrlio me.
Harry: Ovdje sam, Ayu. Nikamo ne idem.
U njegovom je zagrljaju bilo tako lijepo i toplo; željela sam tako ostati zauvijek.
Ja: Koliko je sati?
Harry: Pola devet.
Neko smo vrijeme samo šutjeli.
Harry: Eh, da, sretan Božić.
Ja: I tebi. Morala bih provjeriti kako je mama.
Odmaknula sam se od Harrya u pošla hodnikom prema sobi svoje majke. Otključala sam vrata. Prišla sam krevetu i dotakla joj čelo.
Ja: Pa ti goriš - rekla sam tiho.
Znala sam da u svojoj kupaonici drži bezjačke lijekove. Na ormarić kraj kreveta sam joj stavila kutiju Andola i čašu vode. Tiho sam izašla, no nisam ponovno zaključala vrata.
Harry je još uvijek sjedio na mom krevetu. Promatrao je Nami koja je još uvijek spavala. Smiješio se očima, no izraz lica bio mu je i dalje ozbiljan. Djelovao je zamišljeno.
Ja: Harry?
Harry: Oh. Oprosti. Zadubio sam se u misli. Smijem li ti nešto pokazati? Aparatirat ćemo se...
Ja: Ne mogu ih ostaviti same. Mama je bolesna, a ne znam kad će se maleni probuditi.
Pogledao me molećivim pogledom.
Ja: Ne gledaj me tako.
Ustao je i prešao mi palcem uz liniju obraza i preko usnica.
Ja: Dobro - uzdahnula sam. - Nazvat ću Andromedu.
Nasmiješio se.
° ° ° ° °
Ja: Što mi uopće radimo ovdje?
Stajali smo na ulici popločenoj svijetlosivim betonom. Uz rub ulice nizale su se kuće, sve od reda prelijepe i (barem je meni tako djelovalo) skupe.
Harry: Vidjet ćeš.
Držao me za ruku i polako smo koračali ulicom. Šutjeli smo. Ja sam se ogledavala. Što li on to planira?
Harry: Ne pokušavaj pogoditi kamo te vodim niti što ovdje radimo, jer nema šanse da shvatiš - rekao je kao da mi čita misli.
Ja: Zar sam toliko glupa?
Harry: Nisi glupa, Ayu. Samo ne možeš to naslutiti iz ovoga što gledaš.
Nisam više ništa rekla i nastavila sam promatrati kuće. Stigli smo do kraja ulice. Ulica je bila slijepa.
Na kraju ulice nalazila se kuća, vjerojatno najljepša u ulici.
(klik da se uveća)
Harry: No? Zar nećeš ući unutra?
Ja: Harry, to nije naša kuća!
Harry: Nije naša. Moja je.
Pogledala sam ga.
Ja: Kupio si kuću?
Harry: Ne. Naslijedio sam kuću. Nekoć je pripadala mom djedu. Hajde, idemo.
Još uvijek me držeći za ruku, krenuo je prema vratima. Nesvijesno sam pošla za njim. Otvorio je vrata srebrnim ključem. Zaškripala su. Upalio je svjetlo.
Ja: Harry, je li tvoj djed bio ministar magije?
Harry se nasmijao. Zatvorio je vrata. Ušli smo u predvorje.
Pod je bio prekriven debelim mekim sagom. Uz jedan od zidova stajao je niski stolić od mahagonija. Na zidovima obloženim drvetom visjele su slike. Prepoznala sam Vermeera, Van Gogha i Da Vincija, ali tko zna koliko je još bilo poznatih autora. Stubište je skretalo prema gore i desno, a svaka je stuba bila izrezbarena. Većinom je to bilo cvijeće, no na zadnjoj je stubi bio izrezbaren veličanstven brod na jedra.
Ja: Tvoja obitelj je ovdje živjela?
Harry: Moji djed i baka. I otac dok se nije oženio. I Sirius neko vrijeme.
Čvršće sam mu stisnula ruku.
Harry: Dođi. Želim ti još nešto pokazati.
Poveo me uza stube.
Harry: Ovdje su spavali moji baka i djed - pokazao je vrata i otvorio ih.
Podigla sam obrve.
Harry: Bez brige - nasmijao se. - Uvjeravam te da su mi namjere časne. Dosta mi je jedno dijete.
Ušla sam u sobu. Ponovno mahagonij. Polako sam se već pitala koliko su ti ljudi zapravo bili bogati. Posteljina je bila u crveno-bež kombinaciji. Ispred kreveta je bio crveni divan (ovo je imenica, klik da vidite šta je to, ako ne znate). Opet sag, crven sa šarama.
Harry je sjeo na divan, a ja kraj njega.
Harry: Mnogo sam razmišljao o nama. I ne samo sinoć i jutros, već od kad sam pogriješio rekavši ono.
Bila sam zbunjena. Što mi to želi reći?
Harry: Doveo sam te ovamo s razlogom. Ova je kuća nekoć pripadala mom djedu. I htio bih... da sada pripada nama.
Ja: Molim?
Harry je kleknuo na jedno koljeno. Primio me za ruku. Shvatila sam što se sada sprema učiniti. I uplašila sam se.
Harry: Hoćeš li se udati za mene?
Nježno sam izvukla svoju ruku iz njegove. Uzdahnula sam.
Ja: Harry... - polako sam počela. - Ja... moram razmisliti o tome.
Snuždio se. Dotaknula sam mu lice. Podigla sam mu bradu da me pogleda u oči.
Ja: Nisam odbila. Ali moram odvagnuti sve što se dogodilo. A i željela bih prvo završiti Hogwarts.
Harry: Pa nisam ni mislio da vjenčanje bude prije ljeta ili čak i kasnije.
Ja: Ne obećajem ti ništa osim da ću razmisliti.
Nježno me poljubio. Znala sam da se ne ljuti i da nije razočaran.
Ja: Mislim da bismo se trebali vratiti.
Aparatirali smo se u moju sobu. Maleni su još spavali.
Harry: Morao bih krenuti. Ron i Hermiona će se zabrinuti.
Poljubio me, pogladio Nami po kosi i aparatirao se. Sjela sam na krevet i počela razmišljati. Želim li se ja udati za Harrya? Shvaćam li zapravo što to znači? I kako će to utjecati na ljude oko mene, prvenstveno na moju majku?
Iz hodnika se začuo glasan tresak. Potrčala sam prema vratima. U hodniku sam vidjela najgore lice na svijetu - lice lorda Voldemorta.
Post je objavljen 15.06.2008. u 20:20 sati.