Marketing
Ponavljanja
Zatupljuju ili potvrđuju? Ne u sferi emocija, već u svemiru intelektualnih dostignuća i stazica od sira i mlijeka, onih kojima se prtimo godinama shvaćanja da bi razumijeli kako je put dugačak i nema zraka.
Naći se u ponavljanjima fraza ili životnih postupaka nije isto, ali možda oboje vodi k tome. Jer koliko god je čovjek voljan, ushićen ili primoran ponavljati si riječi, rečenice, tonove i prizore, toliko je neupućen da identično postupa i u važnijim aspektima svog života. Iz toga se nameće zaključak o navikama. I tome kako ne postoje samo one koje nagonski svrstavamo u kategoriju poznatoga, već treba razmisliti i o navikama koje čovjek ponavlja u situacijama od većeg značaja.
Dakako nazvati ih takvima pomalo je banalno, ali obrazac postupaka koji činimo tijekom izvjesnog događaja, koliko god on bio rijedak, kroz godine formira kuteve i zavoje kalupa. Opravdano je reći da većinom nismo svjesni takvih reakcija, no koliko je prirodno uhvatiti se mobitela kad se dogodi tjelesna povreda i pozivati upomoć, toliko je moguće u pitanju odlučivanja ili pak osobnog rada ustuknuti učiniti isto. Kako drugima, tako i sebi.
Jer strah čovjeka počiva na nesigurnosti. Tuđa je uvijek rizik na koji se oslanja doza povjerenja i snosimo ju sami, znajući otprilike omjer mogućnosti takvog ostvarenja. Vlastita nesigurnost veći je teret stoga što se nju intimno osjeća. Kad bi se mogli odvojiti od sumnji vlastitih dosega, bi li bilo toliko ponavljanja? Odustajanja, dvojenja, trzanja na nepovoljne karte što ih može dodijeliti sudbina. Kad bi kakva gatalica zjenicom mogla virnuti u onkraj onoga svijeta, bilo toliko slađe znati što se krije iza početka. Početka promjena u nepoznato i neistraženo, dakle uzbudljivo i novo, ali možda pogrešno.
Ponavljanja uma su uzrok i posljedica. Živimo ih svaki dan. Dobro, bolje ili u nedoumicama?
Post je objavljen 10.06.2008. u 18:03 sati.