Marketing
Tuga kao lijek
Ukočeno mi je lice,
umivam ga lažnim smijehom,
zamijenila sam mlijeko njime,
(kažu ljepši je ten)
jednostavno mi se neda,
danas nemam volje tražiti niti riječ,
biti ću nijema,
samozatajna i tajanstvena.
Otopiti ću tugu u čaši volje,
kao lijek protiv nestajanja.
Ona je u meni, živo biće, kuca.
Odvesti ću ju hrđavim tračnicama prema zamornom sutonu,
zamornoj ljepoti, na koju sam ljubomorna.
Umotati ju u žute stare novine, kojima zavidim
na iskustvu.
Umiti ću lice i leći u postelju,
prije spavanja popiti svoj lijek protiv nestajanja,
pokriti se nepostojećom mjesečinom,
pogledati u nebo i oblake prekoriti
zbog još jedne hladne noći.
I s osmjehom dočekati novi dan.
Post je objavljen 07.06.2008. u 20:28 sati.