....zivot je presjebano stanje...
...um nam be dopusta da ne razmisljamo o stvarima koje bolesrce...
...um i srce nikako da se sloze...
...i onda je jednostavno sve sjebano...
...najgore je kad te netko polako ubije...
...osjecam se kao da sam sama na svijetu...
...kao da me nitko ne razumije...
...i kako da nitko to ni ne pokusava...
...i opet kazem...
...sve je sjebano...
...a najgora stvar u svemu tome je ta da ja neznam....
...ni di sam ni na cemu sam...
...kao da se izgasio onaj žar radosti u meni...
...smijem se samo da drugi ne vide tugu...
...ali zasto to radim...
...nije ni meni jasno...
...u meni se nesto dogada...
...a neznam sta...
...kako bi bilo dobro da postoje pilule za to...
...ili bar sumece...
...kad pogledas u zivotu nista nije stvoreno da bi se razumilo...
...pa kad je tako...
....zasto nas nasi roditelji tlace sa tim pitanjem zasto...
...
...kako bi volila...
...da sad zaspem i u snu zivim...
...da mogu upravljati svijetom...
...moj bi svijet bio rozi...
...sa srcima i cvijeticima...
...sa puno smijeha i srece...
...nema tuge ni problema...
....ja sam teenager zarobljen u dusi djeteta...
Post je objavljen 07.06.2008. u 00:14 sati.