Neću ovo nazvati povratkom. Niti ću biti aktivan stanovnik blogosfere.
Jednostavno ću biti.
Pisati.
Šutiti.
Postojati.
Sada, život je ponovno drukčiji i daje mi vremena da se uvučem u ovaj virtualni svijet za kojeg prije nisam imala vremena. Iskreno, rađe bih da nemam vremena, jer kada nisam imala, bili su to najsretniji trenuci u mom životu.
Kada ponovno nestanem, znati ćete, sretna je!
Prosvjetljena?
Samo zbunjena!
Izgnana
iz vlastitog smiraja.
Ubačena
naglo u život,
sa stijene gurnuta.
Takva sam.
Ne prosvjetljena.
Priznajem,
puno sam naučila.
Priznajem,
puno sam mudrija.
Ali i dalje izgubljena.
Uvijek znamo odgovore na tuđa pitanja,
a naš se život pretvara u upitnike, u beznadna skitanja.
Post je objavljen 06.06.2008. u 16:34 sati.