Marketing
Tipizacija
S kojim se smislom nešto stvara? U području umjetnosti i srodnih joj grana, gdje ljudi rade ono što vole i trude se da iz sebe daju ono najbolje, ono nikako ne može biti takvo. Jer pitanje najboljeg ili kvalitetnog, pitanje je individualcu. Hoće li se njemu pridružiti nekolicina ili mnoštvo, stvara određenu pomamu. Iz toga proizlazi da što god osmisliš, tvoje je remek djelo i kao takvo napravljeno je u fazi koju drugi mogu ili ne moraju razumijeti. Ono će im se sviđati ili će ih provocirati, nagonski će ga odbaciti ili isto tako zavoljeti, a zatim će ti to reći.
Potreba čovjeka da javno progovara u formi kritike nije neprirodna niti strana, ali često zna biti nepromišljena i marginalna. Imena se trpaju u okvire, a postignuća obezvređuju poticanjem okoline na isto razmišljanje. Istina je ta, da postoji neka perverzna satisfakcija u zakržljalim veličinama svakog čovjeka koja se hrani blaćenjem manjih od sebe, ili one (ne)dostojne šireg pogleda.
I sama se nađem u takvim raspoloženjima. No tek kad uočim tuđa, izbliza shvatim relativnost svojih i njihova značenja. I također uviđam da iako mi nije zanimanje biti nepristran, zamjeram onima kojima jest, a to nisu. Kritički obraditi nečiji rad znači potražiti i opravdati mišljenje slabih točaka razumijevanja gledatelja ili čitatelja. Unijeti vlastiti rječnik i razloge dokazuje neprofesionalnost. Poklonika ima uvijek, i kod djela općeprihvaćenih kao nedostojnih razini većine umjetnika, i kod nekompetentnih pokušaja da ih se opravda. Reći nekome da je zastario, loš, nemaštovit, komercijalan ili osrednje talentiran teško je bez direktnih posljedica za nečije mišljenje o sebi, kao i mišljenje javnosti koja odluči vjerovati riječi glasnika.
Neosjetljivost je rijedak talent sa svrhom prikrivanja. Ne vjerujem da postoji osoba koju barem na trenutak ne dotakne tuđa kritika. U smislu emocionalnog negodovanja i slušanja njegovog uzroka u svojim mislima, nevoljko i bez prestanka. Možda je to stoga što ljudi uvijek traže nešto novo, pa ako im apetit ne zadovolji ponuđeni obrok, oni ga bacaju natrag u lice kuhara, govoreći da skuha nešto drugo ili će povratiti usred groznog mirisa.
Tako prevodim reakcije poklonika većinom svojih stavova. Iako znam da i u njima ima mnogo nesigurnosti i nagađanja. Je li to tek poriv zapažanja što mi govori da gledam u njih dalje od korica, ili zato što se danas osjećam velikodušna?
Znati ću sutra.
Post je objavljen 06.06.2008. u 15:30 sati.