Marketing
Na otvorenju Animafesta je bilo ...
Možda najzagrebačkiji od svih filmskih festivala u Hrvatskoj je prekjučer otvoren u Gliptoteci u Medvedgradskoj.
Prekrasna ljetna atmosfera, odlični kratkometražni filmovi i najavljivač Krešo Zimonić koji me nije razočarao i na kraju imao potpuno pravo kad je prije projekcija sve prisutne osokolio u pozdravnom govoru rekavši da ostanu pogledati filmove koji stvarno nisu dugo trajali. Da se ponovim svi filmovi su prije svega mislim idejom bili odlični filmovi i izmamili iskreni pljesak i reakcije u publici (smijeh).
Izdvojio bih njih nekoliko. To je prije svega ovogodišnji dobitnik Oscara, "Peđa i vuk" Suzie Templeton koji je zapravo neka vrsta zapadne verzije Prokofljevljeve skladbe i priče iz 1936., zatim to je odličan film Milana Trenca "Slonić ide u vrtić", kanadski animirani film koji je neka vrsta dokumentarca s Johnom Lennonom "Upoznao sam morža" Josha Raskina , "Piki, Piki, svjetlećem objektu" (Takeshi Nagata, Kazue Monno), švedski "Astonovo kamenje" Uzija i Lotte Geffenblad te o kineski "Bijeloj zmiji" Yun Ting Ruan.
Posebno bih izdvojio dva animirana filma koja su u potpunosti pogodila bit roditeljstva i tzv. "roditeljske muke" koje su stavljene u kontekst modernih basni, to su filmovi "Slonić ide u vrtić" i "Astonovo kamenje".
Prvi govori o mukama miševa da pokrenu svoje omaleno dijete, slonića da krene u vrtić. Sve to je identično sa realnim svijetom onkraj srebrna platna. Svi mi smo bili više manje problematični pri jutarnjem ustajanju i rasplakali bi se na najmanje požurivanje u vrtić. Dakle Milan Trenc je odlično pogodio mjeru. Roditelji se ponekad kad su njihova djeca u pitanju osjećaju bespomoćno poput miševa kada dođu u kontakt sa slonovima.
Drugi film, "Astonovo kamenje" također progovara o prvim trenucima socijalizacije "malih ljudi". Naime prvi susret sa svjetom ide sa poistovjećivanjem tj. pokušavanjem razumijevanja svijeta na način da se prenese već poznati obrazac i pokuša shvatiti kako hodaju vani stvari. Naime Asotn je psić koji preslikava svoj odnos sa roditeljima i posvaja kamenje koje je, kako on tvrdi usamljeno i na ulici, i tako stvara jednu golemu kolekciju. Cijeli vrtić pun krevetaca i kamenja koje tamo spava i nije samo.
Znam ljude koji su kao djeca također skupljali kamenje sa plaža i držali ih u teglicama i sanjali o moru.
Stvari su zapravo vrlo jednostavne kada ste dijete, odrasli ih zakompliciraju.
Uglavnom po meni oba filma su napravljena kao da su scenarij pisala djeca. Izvrsno. Naravno reakcija publike nije izostala, pače bila je više nego odlična.
Film "Piki, Piki, svjetlećem objektu" za razliku od ovih gore opisanih je jedan needukativan film. Prije svega je to jedan eksperimentalni igranoanimirani film, pun izvrsnog ritma i glazbe, začinjen ... ja bih to nazvao šaranjem raznim svijetlećim olovkama po zraku koje poprimaju zanimljive i prepoznatljive oblike. Sveopće šarenilo boja i zvuka. Vrlo zabavan kratki animirani film.
No kad je u pitanju Petar i vuk, možda zato što sam znao da je dobio Oscara, a možda čisto zbog izvrsne animacije ... film mi se svidio odmah u prvoj sekvenci. Odmah je vidljivo po animaciji koliko ovaj film Susie Tempelton odskače od ostalih prikazanih i stvarno je šteta što nije u službenu programu. Prokofljevljeva skladba ovaj puta bez naratora ... kojeg možemo prozvati ovaj put filmom izvrsno se nadopunjava sa animacijom Tempeltonove.
Ovaj film svakako vrijedi vidjeti još koji put.
Da parafraziram poznatu narodnu uzrečicu ... po večeri se dani raspoznaju te vas pozivam da iskoristite posebnu priliku koju vam ovaj festival nudi da vidite odlične filmove, uživate u jedinom (i samo za ovu priliku otvorenom) ljetnom kinu u Zagrebu u sklopu Gliptoteke i ako imate sreće po minuloj projekciji upoznate najfinije, najsamozatanije društvo filmskih djelatnika koje sam susreo na mojim putešestijama po festivalima.
Ovaj događaj traje još para dana i svakako ga treba iskoristiti, bolje to nego doma i čirit uz telku.
Post je objavljen 02.06.2008. u 23:59 sati.