Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babylonzoo

Marketing

...Volim te. grade moj, spavaču na obalama one tvoje gliste zvane Sava. Volim tu
glistu, sve njene mostove, a najviše onaj željezni, na kojem je netko davno napisao -
Hendrix. Volim to što se nitko nije sjetio izbrisati taj grafit, mada već desetljećima
stoji tamo bez ikakva smisla.
Ustvari volim sve tvoje grafite: proleteri socijalističkih zemalja, ujedinite se s
proleterkama - Jukićeva; Ana, budi mi vjerna i čekaj svog Maria - Savska; Mario,
potrošio sam ti Anu - isto Savska, Alexu ne daju klavir - Tuškanac; Lili voz hir -
Gornji grad: i svi smo je jebali - isto Gornji grad; Bože, uzeo si krivog Senu - Cvjetno
naselje; sve tvoje grafite volim, grade moj. Čak i one šarene besmislice na zidovima
pljesnive Branimirove. Volim tvoj centar, tvoje izloge, volim škripu tračnica kada
tramvaj broj dvanaest zaokrene iz Frankopanske u Ilicu drndajući dalje prema Trgu.
Volim tvoje čudake: Zeku, koj mašući rupčićem ulazi u svaku birtiju od
Črnomerca do Kvatrića i pita - imaš li za aaaamaaarooo; i Jovu koji bosih nogu
tumara tramvajima držeći u ruci telefonsku slušalicu iz koje visi žica, istrgnutu iz tko
zna koje govornice; i debelog Brankeca koji kruži Cvjetnim trgom i raspravlja o
teorijama zavjere.
Volim bake koje s košaramana glavama silaze s Dolca i hvataju tramvaje prema
Dubravi, pa sve tamo dalje, do izlaza iz grada. Volim golog Toma Gotovca dok hoda
Ilicom i ljubi tvoj prljavi asfalt. I onaj paviljon na Zrinjevcu, i Ivu koji pjeva gradu
najljepšu baladu. Grade moj... volim...
...Volim te, grade moj, u rana jutra kada ustajem, sjedam u svoju bubu i izvezem se
na tvoje sive ulice. Pozdravljam te, grade moj, tebe i sve ljude koji u tebi žive.
Pozdravljam vas sve.
Pozdrav Hercegovcima na doživotnom privremenom radu u Zagrebu. Vješate
krunice o retrovizore i nikad ne dajete žmigavac kada skrećete u sporedne ulice.
Nedjeljom poslije mise visite u kvartovskim kafićima i hvalite se kako jedini pričate
čistim hrvatskim jezikom. To je, možda i točno, tih tri stotine riječi koje koristite -
mati, misa, BMW, rodna gruda, zavičaj, dogovorit ćemo se... - njih izgovarate čisto.
Pozdrav vama, dragi moji.
Pozdrav vječnim studentima sa Save, vama koji paradirate sa Slobodnom
Dalmacijom i Glasom Slavonije pod miškama, studirate deset godina i vječno mrzite
Zagreb, opijate se do besvijesti u tulumarama i zavičajnim klubovima, urlate „gazi
Purgera“, idete na Bile noći, vrištite na koncertima Miše Kovača, a na kraju se
skrasite u državnoj upravi jer tamo uvijek imate nekog svog.
Pozdrav finim zagrebačkim bakicama, bivšim frajlama što gradom šeću pse kojima
su osobno isplele vestice. Zazivate zlatna stara vremena, purgerski štih - rukoljub,
pozdrav gospođi majci - a iza vrata vaših stanova živi najgori kleinburgerei.
Pozdrav Bosancima pristiglim u grad početkom rata, vašim pričama kako - jebeš,
bolan, Zagreb, niđe, bolan, takve zemlje k'o Bosne nema.
Pričate to i nakon petnaest godina, a ja sam u međuvremenu bio u Bosni i provjerio
stvar. Pitoma brda i pokoji tvornički dimnjak. Lijepa je Bosna, ali lijepi su i Karibi.
Pozdrav eliti iz podsljemenske zone, godpodi iz Mlinova, Gračana i Šestina.
Rijetko se spuštate u grad jer je to ispod vaše časti. Namirnice kupujete u Mercatoru,
da vas netko slučajno ne bi vidio u Metrou ili Billi. Odlazite na skupe pedikure,
manikure i masaže. Pozdrav eliti, vama i vašim kćerkicama u Peugeotima 206 jebeni
CC.
Pozdrav direktorčinama iz NK Trnja, Asa i Dubravkina puta, vašim masnim
bradama koje brišete rukavima dok glođete janjeće kosti i usput ispod stola štipate
tajnice koje vodite na službene ručkove.
Pozdrav potlačenoj radničkoj klasi, revolucionarima iz Name i Croatia busa.
Protestirate protiv privatizacije, paradirate Markovim trgom boreći se za svoja prava.
A da vam daju prava, da vam daju sav novac svijeta, i dalje bi trunuli ispred
televizora gušeći se u sapunicama.
Pozdrav svećenicima s Kaptola, ispiračima mozgova, krojačima državne politike,
pritajenim bludnicama i razvratnicima.
Pozdrav umišljenim individualcima. Subotom ujutro sjedite u kafićima i listate
novine. Imate svoje omiljene kolumniste i stav o ama baš svemu. Prezirete sve i
svakoga a skačete od sreće kada vas netko pozove na kakvu svadbu ili seosku
zabavu.
Pozdrav vama, dame moje, vama što ispijate kave ispred bulldoga, olajavate
kolegice s posla, pričate kako su svi frajeri ovog grada bezveznjaci i kako nitko nije
dovoljno dobar za vas. Ostajete poslije radnog vremena u uredima gdje vas oženjeni
šef, kada svi odu kući, guzi na radnom stolu. Pozdrav glupanima koji sjede ispred
Bulldoga naslonjeni na visoke stolove pokraj ulaznih vrata, glupanima koji
promatraju žene u prolazu nazivajući ih pičkama.
Pozdrav saborskim zastupnicima, vama kojima u Žabici za petnaest kuna
serviraju puni ručak.
Pozdrav bivšim jabučarima preseljenim na šank Gjure. Niste se makli od Curea i
Joy Divisiona, imate para, ali i dalje pijete jeftino pivo jer to upotpunjuje vaš retro
izričaj. Ujutro se čudite zašto vas boli glava.
Pozdrav majmunima u skupim BMW-ima s lijevom rukom prebačenom preko
čitavog obruča volana, ćelavim kamatarima iz Down Towna, polusvijetu iz Ludnice i
Fontane i njihovim jeftinim kurvicama.
Pozdrav umjetnicima iz Limba, slikarima, kiparima i piscima. Visite na šanku i
komentirate kako nam je kulturna scena u banani. A čovjek iz vas ne može iscijediti
tri kapi talenta.
Kakav Limb, ravno u pakao s vama!
Pozdrav poslovnjacima, bankarima i brokerima, pozdrav vama i vašem debelom
čvoru na kravati. zarađujete brdo love a pojma nemate što ćete s njome. Do
četrdesete zaradite milijune. Do pedesete poznajete ama baš svakog dilera i makroa u
gradu. U šezdesetoj zagrizete cijev sačmarice i povlačite okidač.
Pozdrav marketinškim stručnjacima, vašim brandiranjima, back officeima, front
officeima, eventima i pichevima. Naučite više jebeni hrvatski!
Pozdrav špijama iz lobija Esplanade. Pritajeno ispijate kave snimajući situaciju, a
uopće niste svjesni da novine držite naopačke.
Pozdrav sudionicima gay parade što prolazi Zrinjevcem. Vašim transparentima,
zviždaljkama i pozivima na slobodnu ljubav. Pozdrav vama i pozdrav policajcima
koji vas čuvaju od onih ćelavaca koji vas s druge strane gađaju bocama.
Pozdrav pljačkašima FINA-e, banaka i kladionica, pozdrav majmunima s
fantomkama i pozdrav policiji koja tapka u mraku.
Pozdrav kladioničarima, i pozdrav onima koji ispunjavaju listiće. Jebala vas
Parma, Napoli i uzbekistanski hokej na travi.
Pozdrav nacionalnim uglednicima i akademicima, pozdrav moralnim
vertikalama. Dok vam se supruge tuširaju u kupaonicama, vi u dnevnoj sobi virite
iza zavjese prema klincima koji se igraju u parku i usput udarate majmuna.
Pozdrav svima vama.
Pozdrav novinarima, fotografima, doktorima, sucima i ministrima.
Pozdrav urednicima dnevnih i tjednih listova, magazina i specijaliziranih izdanja.
Od poluidiota ste stvorili zvijezde, a od kretena prepoznatljive heroje ovoga grada.
Ručate u stejkhausima u Vukovarskoj, polemizirate o globalnom zatopljenju, a onda
za protuuslugu od sto eura objavljujete fotografije sa skijanja u Schladmingu koje
vam pošalje estradna zvijezda na zalasku.
Pozdrav i vama, estradnjacima u padu, vama koji skijate u Schladmingu. Odlazite
na Večernjakove Ekrane, Dore i Porine, cmačete jedni druge, kreveljite se do
iznemoglosti, a onda redom zabijate jedni drugima noževe u leđa.
Pozdrav svim gradskim klubovima.
Pozdrav hip-hoperima iz Aquariusa. Nosite hlače spuštene na pola guzice,
šilterice okrenute naopačke i vječito se pozdravljate udarajući se ramenom u rame.
Silno biste htjeli da vam je koža crna, da ste rođeni u Fruit Beltu ili South Centralu.
Ali niste crni, vi ste samo monteri lake struje iz Zapruđa.
Pozdrav pederčićima iz Saloona, vama i vašim nauljenim kovrčavim kosama,
vašim svilenim košuljama i svežnjevima novčanica koje pritegnute srebrnim
kopčama čuvate u stražnjim džepovima hlača. Pijete pivo iz čaša i smrdite na dosadu
i loše ulete komadima.
Pozdrav budućim kamatarima iz Piranhe, vašim ćelavim glavama i ključevima
prastarih BMW-a. Stojite naslonjeni na šank i....

Hrvoje Šalković



Da ne ispadne da sam nešto jako nepravedna i na metropolis nabrušena, imam nešto ljubavno i o periferijama iako ne znam što danas više čini razliku koja čini Razliku...




Post je objavljen 01.06.2008. u 10:14 sati.