"Mateo Orehovac, 28-godišnji Siščanin, izgubio je životnu bitku. Nije dočekao transplantaciju srca niti mehaničko srce koje bi njegovu oslabljenom srcu olakšalo rad do transplantacije. Umro je u petak navečer." (Večernji list).
Pročitao sam sinoć tu vijest. Što sada? Čovjek je umro. Kada je u sličnim situacijama trebalo pomagati skupljali smo novac pozivajući telefonske brojeve, išli na humanitarne koncerte, uplaćivali na žiro-račune, zvali poznate osobe u HTV-ovim specijalnim emisijama, molili se, palili svijeće u prozorima... . Što sada, čovjek je umro! Bezbroj ljudi je umrlo i umrijet će bez mogućnosti da im se pomogne. No, sada je umro čovjek kojemu se moglo pomoći. Kako? Napisi u novinama, snimke na TV-ima, blogovi, internet, ... . Ne, sad je sve to izostalo. Što to ne valja kod nas da se takve stvari dogode? Da li je rješenje slučajno pokretanje neke humanitarne akcije? Netko, slučajno, može nešto napraviti. Netko, slučajno, dođe u situaciju da o tome obavijesti javnost. Netko, slučajno, pokrene uspješnu akciju... Nađe se tu i prijevara. Kasnije se čuje da se netko zabavljao tražeći "pomoć",... . Država ima svoje mehanizme djelovanja. Dok se oni ne uspostave humanitarne akcije mogu pomoći. Ali, to na dosadašnji način nije put. Mateo je umro. U takvim humanitarnim akcijama previše je slučajnosti da bi se na to itko mogao osloniti. Štoviše, takve akcije, pored svog uzvišenog humanitarnog sadržaja istovremeno su i odraz nemoći društva da sustavno riješi neka pitanja koja bi takve slučajeve rješavala bez potrebe za humanitarnim akcijama.
Brzina je važna, država ne stigne djelovati, ljudi su spremni i voljni pomoći (toliko put su to dokazali), neki imaju i više nego im treba i voljni su pomoći ali ne znaju kome i kada... .
Rješenje: uspostaviti jedan zajednički, jedinstveni portal za cijelu Hrvatsku. Na njemu bi se prijavili svi hitni i neodložni slučajevi koji zahtijevaju brzu i efikasnu akciju. S njega bi ljudi voljni pomoći dobili informacije o potrebi pomaganja. S njega bi humanitarni aktivisti mogli obavijestiti one za koje znaju ili pretpostavljaju da mogu pomoći. S njega bi se za najhitnije slučajeve radilo alarmiranje cijele javnosti, obavještavali novinari, radio i TV kuće i svi raspoloživi mediji da se nešto dramatično događa, da nam čovjek umire, mi nemamo informaciju o tome a možemo i želimo pomoći.
HUMANITARCI, krenite u akciju!
Početne prijedloge o nazivu, načinu djelovanja i ostalim idejama možete izložiti ovdje, a onda na posao.
Neka Mateo bude posljednja žrtva naših neorganiziranosti.
Proširite obavijest o inicijativi.
Sve možemo napraviti brzo i djelotvorno. Za takve akcije nikada prije nismo imali toliko mogućnosti. Iskoristimo ih. To može postati dio sustava (recimo e-hitnapomoć, e-hitna ili samo e-pomoć).
Post je objavljen 01.06.2008. u 09:17 sati.