Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zibaldone

Marketing

INFERNO U REM FAZI, ILTI UTORAK JE A MOŽDA I SRIJEDA

Ono nikada nije upoznalo najdublji kut,
najoštriji kut mene..onaj po kojem sam čuvena, poznata..
gramzivo me grabi u nastojanju da dođe do cilja...
puštam ono da se skutri podno mojih kralježaka i nijemo da muči,
upija cijelim tijelom moju krv, iako nikada neće posati dijelom mene..
otvara usta jer htjelo bi reći..poznatu istinu o majci i postanku,
objasniti što je bilo prije i kako zapravo nastaje taj osjećaj..
a ja mu pričam tom nekom koje možda nikada neće postati netko..
taj netko..
pričam kako već jesam majka, jer moje je tijelo hram mnogima
i mnogi su već hodočastili tuda i htjeli me napraviti majkom..
Premda majka nisam, možda rječju i mišlju..
objašnjavam mu kako sam samo ja ta koja grize svoju utrobu
a moja sjeta i bol ionako su nastanila zajedno sa maštom
već sva moja područja i neznam koliko tu ima više prostora za ikog..
Ne spadam među one koji se lako pokolebaju i ne odajem
svoj intelekt sa svakom ispijenom kavom...
odavno sam već ulovila svoju vjetrenjaču i odgurala svoj kamen
navrh prokletog brda..
pustila ga da odkotrlja s druge strane do dna
u Federicovu dolinu bijelih kamelija isuviše poznatu..
Ne idem više po njega!!!
Shvati - ne treba mi!!!
Nemam više kome pričati svoju tužnu priču,
jer mnogi su već odavno umorni od nje
a ostali je prosto ne zaslužuju..
Ako želiš, zaista ti možeš ovdje nastaviti disati samnom,
utapati se u kaljuži groznih kiselina
izmiješanih sa lijekovima za loš želudac...
i ako baš želiš ja mogu nastaviti da pričam..
tako dugo ti je jasno kako ti ne dugujem ništa..
možda me sve ovo čini prokleto sebičnom,
ali odavno već ne osjećam potrebu da pripadam.
Posvajam ljude i prihvaćam njihove osmijehe, njihovu igru
u kojoj su neumoljivi i ustrajni kao da i mene jednako
zabavlja kliziti niz oštrice njihovih zuba u sjajno lažnom cereku.
Ne kažem da ih ne volim, sve te ljude i negdje sam se začudo
uspjela zaraziti gotovo neshvaćenim razumijevanjem..
Vidiš "ono" ja umijem biti sama i ja sam kao što ćeš i ti možda
jednoga dana naučila kako bez nje..
bez da sam se pretjerano ogriješila sama o sebe i sve te neke ljude.
Što si više s njima to je jsanije koliko si zapravo sam.
Ne tjeram te, ali ovdje ne ostvaruješ nikakva prava
osim onog na slobodu..
stoga ne veži se!

ja sam ionako samo san tebe samoga dok sanjaš sebe u mom obliku
otvorenih očiju tamo negdje ujutro, između..
prekasno za pravi odmor i jebeno prerano za ustajanje..
Slobodno uzmi cigaretu, otpij gutljaj odvratno gaziranog soka
i opusti se..
Do zore jedno od nas ionako će iščeznuti..
a dotad imam još svašta da ti ispričam..

Ako sve prođe onako kako se nadam u pravo vrijeme
ionako se nećemo imati čega sjećati...










Post je objavljen 28.05.2008. u 23:48 sati.