Ma naravno da je razumljivo...pa i meni bi sir dojadio...ma...možda i ne bi...volim ja sir...
Pas je čitavo dosadašnje školovanje bio motiviran nagradicama koje su bile male kockice sira...osim u onom jednom periodu kada smo imali crijevne viroze, tada je pas radio na dvopek, jadan pas, svi su tada papali kojekakve salamice i druge fine nagradice, a moj dragi i dobri pas je jednako motivirano radio na dvopek...
No kako naše školovanje i rad traju već nekih 14 mjeseci psu je sira preko glave...a kada je pas tako dobar i drag i kada mu je sam rad i igra sa mnom prilično dobra motivacija, pa red je da mu izmislimo neke druge slasne nagradice.
Za početak smo se odlučili na pureći parizer...čisto da probamo...ne moram reći da je psu promjena bila više nego veselje. Veselog pogleda prati vrške mojih prstiju u kojima se krije slasna nagradica koju dobiva za svaki dobro napravljeni pokret, vježbu, zadatak...ta malena promjena unijela je dodatni poticaj i veselje u naš rad i treniranje...i baš sam sretan zbog toga. Čak ću malo više, nego po pitanju sira, obratiti pažnju na to kada psu pureći parizer dosadi i neću niti trena razmišljati već ću ponovno promijeniti hranidbenu nagradicu.
Zapravo...siguran sam da preciznije i zahtjevnije vježbe i naredbe nije moguće izraditi hranom kao motivom ako psu ta hrana nije zanimljiva, mirišljava i fina...
Idemo složiti sendvič...
Post je objavljen 28.05.2008. u 08:52 sati.