Do sada sam se uvijek pitala čemu tako velika buka oko orhideja.
Kadgod bih bila morala reći koji mi je najdraži cvijet, orhideja mi nikada ne bi bila pala na pamet da ju spomenem u top 5. Rekla bih da mi je najljepši ili buket poljskog cvijeća ili oni proljetni buketi koji podsjećaju na poljsko cvijeće.
Međutim, moje su mi šetnje po istoku u zadnje vrijeme stavile drugo svjetlo na taj cvijet.
Nekako sam, bez nekog posebnog razloga, počela shvaćati fascinaciju orhidejom. Teško mi ju je objasniti, ali ju u sebi razumijem. Imala sam ih prilike puno promatrati i svaki put sam sve više vremena provodila gledajući ih.
U Kini i Maleziji ih ima, doslovno, na svakom koraku; u Hong Kongu se prodaju na štandovima i ljudi ih drže na prozorima, a u Maleziji u svakom drugom restoranu imaju orhideju u vazici na stolu. Osim toga, imaju i parkove ili dijelove parkova posvećenih njima.
Uz toliko susreta u zadnje vrijeme, nekako su i mene počele fascinirati. Ne znam što je točno izazvalo moju promjenu stava, no sad bih ih sigurno stavila u vrh top liste cvijeća. Osim što imaju predivne kombinacije boja, nekako djeluju profinjeno, skladno i pomalo nedodirljivo.
Ne znam do kuda će dogurati moja, trenutna, velika simpatija prema orhidejama, no sada mislim da će, kada malo stanem s putovanjima, barem jedna doći u moj stan. Vlage joj u Irskoj neće faliti .
.