Sad se već Juru može češće vidjeti. Malo je razdražljiv i nepažljiv. Ne znam je li to zbog seroquela iz jajeta ili zbog začepljenih prolaza. Ne čujemo ga više na tavanu. Ali ga vidim kako se smuca po krovu noću. Preko dana se valjda zavuče u susjedovu živicu, odmah uz cestu, uz zidić prema našem dvorištu i uz veliki susjedov bor preko kojeg se i penje na krov.
Sinoć u tom grmlju neka tarapana. Jura lovi, ili ga love, ne znam, ali stalno ga vidim kako jurca uz i niz deblo bora. Onda skokne preko grane na krov i odozgo puše na ono nešto što kriči dolje u žbunju. Pa se munjevito sjuri dolje, nastavi tarapanu, pa opet gore. Gledam s prozora, bolje od televizije. Voljena se ljuti. Dosta joj je svega. Probam je utješiti kako sad bar imamo mira po noći. Njoj se svejedno plače. Pomislim kako bi je sigurno oraspoložilo ako bih ulovio Juru jednom za svagdam sad kad je vani tako lijepo nepažljiv, pa krenem obući cipele. Kriva procjena. Samo sam voljenu razjario još više. Zgrabila me, unijela mi se u lice i zaprijetila da će me ispljuskati.
- Ali...
Ništa ali. Nek budem razuman. Nikakav noćni lov oko kuće i po dvorištima. Pogotvo ne kuhačom, makar i dvorukom. Nema ali.
Kad čovjek malo razmisli i s te strane, ima ona pravo. Što fali promatrati šou s prozora, sad kad se Jura uzrujava, a ne mi?
Uostalom, bolje je od Eurosonga. Ili je Eurosong bio jučer? Ili prekjučer? I tako nisam gledao. Sve mi se pomiješalo u ovih deset dana zerdavske „televizije“.
Post je objavljen 26.05.2008. u 00:03 sati.