Marketing
Koncentracija
U glavi mi je zavrzlama. Neka čudna kvrga, više kao čvor, zapetljan i čvrst, zamišljam od debelog užeta, pletenog kao za jedrilice ili brodove, ali nisam brod, pa što će mi onda? Da stisne i pritisne, kao što bi, da me zaveže uz nešto hladno i zidano, a pažnju mi prikuje uz svoj naum, topao i bestjelesan, da me poput taoca otme svakodnevici i izbavi od utapanja u teškim nepouzdanim mislima što me lome. Na pola ili nekoliko stotina dijelova, ovisi o težini moje volje, one nesvjesne inačice razuma koja želi shvatiti zašto joj ne ide.
Tad se osvrnem i prekorim svoju prirodu, istraživačku i samotnu, na mahove nesnošljivu i zamornu, a za protutežu strpljivu i opreznu. Mrak što mi se šulja iza leđa prati me u stopu i suočava se sa svjetlom što me vodi. Proturječnosti su osnova mog napredovanja. Kazne što me tjeraju da mislim kako stojim na mjestu, jedno te istom vrtuljku što me bez prestanka vrti u krug, i darovi što mi kazuju da je to varka, jer ne moram uvijek sve znati i vidjeti da bi shvaćala. Onako kako to želim. S empirijskim dokazima koje bi si podastrela crno na bijelom, iako živim upravo suprotan ton. Boju što se ne može definirati, kao što se ni ne treba, a ja joj ipak dajem imena i nijanse, kako bi se prilagodila ostalima.
Ponekad me plaši, da ideja, dilema kojoj podilazim iz razloga odobravanja. To je možda nagon svakog bića, da ga se razumije, stoga preuzima oblik prepoznatljivog i osjetilnog, pojednostavljuje se da bi se izbjegla komplikacija. Što uvijek ovisi o stanju čovjeka. Da nekoga razumiješ ili uopće poželiš razumijeti, kao i netko drugi tebe, potrebna je koncentracija. Naprezanje čovjeku prirođenih intelektualnih vještina, da bi se ostvario efekt suprotan od onoga što zovemo rutina. Ona je ta koja vodi tupi rat s osjetilima. Osnovnim potrebama. I novinama.
A novosti su uzbudljive, ako su nepcu, oku ili srcu privržene. Duhu, sama zadovoljština poimanja nečeg novoga, događa se kroz invaziju stranih misaonih projekata, kao da su inozemni, ili možda vanzemaljski, planeta duha proglašena je osvojenom od strane nepoznate vrste razmišljanja. I što li je čovjeku atmosfera nego maglica prozračnih tvorevina, nevidljiva zaštita od upale sunca. Pogleda što prže promjenu tvog stanja, i onih što je osvjetljavaju, griju znatiželjnim pitanjima. Svoju unutarnju imovinu, tajnu što je uzdržava pomisao da razumiješ sam sebe, ne može podijeliti s drugima. Tada razumijevanje nije sporna ideologija. Sretan si što te ima i što si svoj. Kakav jesi. Pred drugima.
Post je objavljen 25.05.2008. u 19:21 sati.