Bio mi je nekidan svećenik na ispovidi pa mi je pričao o nekoj Španjolki koja piše dok ti ustanovi dijagnozu no ne nadam se ništa posebno . Nije me još nazvao don Pave . Ovih dana sam pisao i ministrici Jadranki Kosor da mi pomogne u rješavanju mog statusa i mirovine , bar da bude nešto veća radi djece .Pošto nosim kontaktne leće jedva ih vadim jer nemam niti stiska niti snage u lijevoj a kamoli desnoj ruci . Mokraća puno više klizi i ne mogu je svu izmokriti tako da ostaje u kanalu pa kad sjednem istječe polako van . Stolica nije baš česta kao prije i zavisi od jela .Dok ovo pišem noge su mi hladne od prstiju do koljena . Kad spavam a i po danu nos mi je hladan , grlo je stalno crveno . No i čelo je ponekad skroz hladno, tako da se ustajem sa glavoboljom . Ruke mi se po noći ohlade , no kad ih pokrijem ili se pokrijem po glavi kao da ću se ugušiti . Neku noć sam mislio da je gotovo , tako sam slabašno disao ili je tlak ili je to kraj ne znam , no čim pokušam zaspat u mene uđe neki strah .Ne mogu plakati a ni smijati se , suze idu nekad same bez kontrole , a i smijem se ponekad no ne mogu se smijati osim usnama jer se odmah gušim .Po koži, naročito ispod koljena po kosti izađe kao neki mali osip. I to me dosta dugo prati , mislim preko tri godine sa manjim ili većim intenzitetom. Tako da me dosta svrbi a i kao da se prenosi i dalje. Ova pojava je sad sve prisutnija i po rukama i to nadlanica i iznad šaka . Rješavam to Belodermom .Što da ti kažem moj prijatelju , tuga pokojne žalosti , pomoći nema a i od ove moje zadnje terapije samo sam u ova dva mjeseca smršavio . Više ne znam da li ću više kod Ilone . Možda sam trebao nastaviti terapiju Jasne Križ , no povratka nema . Svjestan sam da spasa nema no otići ću još u Split snimiti neke nalaze . Ovih dana moram ponovo na komisiju jer sam se žalio na visinu mirovine . Valjda nisu uzeli u obzir da sam bio u HV-u oko 4 i pol godine . Kad ležim na niskoj podlozi ne mogu sam ustati bez tuđe pomoći . Žena me oblači , ponekad i stariji sin uz moju pomoć . Terapija masaže mi je dosadila i ne prija mi ništa . Kad sam sam i kad pođem spavati razmišljam o smrti i kad će doći . Bojim se tako nečeg strašnog jer će sigurno biti takova . Smrt koja me čeka kad dođe bit će gora nego na električnoj stolici ili u plinskoj komori . Ne znam što da radim, najgore mi je radi mojih i radi te mirovine koja bi im pripala . Znam samo da će meni biti najgore .No živi bili pa vidili , šta bude bit će .Bio sam na pred komisiji gdje su me konačno poslali na pravi put kako tj. koje i kakve papire moram donijeti za ponovnu komisiju .Ja koji jedva hodam moram se boriti s tim birokratima .Nema ih nigdje kao kod nas .Moram ispravljati greške moje bivše nazovi dr. Pavlinović jer ne znam kako bih je drukčije nazvao. A ovih se dana javlja u gradskoj(Makarska) kronici govoreći malo o građanstvu a meni nije znala ni papire za mirovinu pošteno ispuniti .Srpskog je porijekla no ljudi su je bili prihvatili .Sad kad se je nasitila sad pljuje okolo a došla je niotkuda .Sinoć sam ugrijao noge u toploj vodi i točno se vidi da se koža ljuska kao kod ribe i suha je pa sam je malo vlažio i po koljenima . Koža na bedrima i stražnjici se oteže kao da je krpa .No kod ove bolesti čovjek je svega svjestan i sve zna . To ga prati do kraja i ništa ne može učiniti .Jako sam nervozan , no žena mi je položila vozački i tako mi je drago no nemam riječi pa mi suze teku bez kontrole .
Ponovo sam ovih dana išao do Splita, naravno ne sam jer ne mogu voziti puno, možda koji kilometar ,probao sam neki dan .Tako sam od dr. Mihalja tražio da ponovo snimimo vratnu kralježnicu i to na magnetu .On je pristao i zamislite uz vezu sam došao na snimanje za par dana . Tog sam se jako uplašio da neću moći učiniti snimak no Bog mi je dao snage te sam izdržao .Ovih dana čekam nalaz. Teško se krećem i uz pomoć hodalice sve više ležim jer ne mogu sjediti .Kičma me boli a i zraka mi nedostaje pri spavanju a pogotovo ako sam nervozan a to je često . Teško i nerazgovjetno govorim, još imam apetita .U ustima osjećam neku kiselost a po noći su skroz suha .Nos je hladan ,grlo stalno upaljeno , koža se ljušti a na desnoj strani tijela koža počinje dobivati plavo-modru boju .Najviše na prstima noge i ruke . Kad iziđem na balkon najrađe bih se bacio, pijem čaj od kadulje i majčine dušice .Uzimam i Kreatin te mi se čini da ću ponovo početi terapiju Jasne Križ .Nažalost nalaz sa magneta se nije promijenio, ostao je gotovo isti a od operacije ništa .
Što sad ,satjeran sam u ćošak(kut) bez izlaza , već me i stolica muči jer je ovih dana tako tvrda da idem po 5 -6 puta a i hemeroid je proradio . Disanje mi je jako otežano pogotovo pri spavanju a naročito ako imam ikakvu misao, nekad po cijelu noć ne spavam .Ako i zaspem to je samo kratko i to na leđima . Dok sjedim stražnjica mi se oznoji kao i leđa i to su jedini djelovi mog tijela gdje se mogu oznojiti .Neki dan mi je pulmologica rekla da su mi pluća u redu i da su to oslabili plućni mišići i da zato nema lijeka nažalost . Koža na čelu počela se je dosta ljuskat te se i peruta kao perut u kosi .Koža je jako suha i mlitava bez ikakve vlage .Jezik i usta su suhi naročito noću kad dobar dio dišem pomoću usta .Ukratko idemo prema kraju .Tekućine pijem sve manje ,obično čaja ili vode .Guši me dok ga pijem te moram polako .Postajem sklerotični starac ,jer moje tijelo je poput čovjeka od 70 godina .Grizem se i ljutim na sitnice i mislim da je kod ove bolesti čovjeku najpotrebniji mir kojeg ja nemam već dugo i kad sam bio nazovi zdrav .Ova bolest ima bar po meni puno veze sa psihom i događajima oko vas. Ovih dana je prošla prva godina otkad sam bolestan zvanično tj. nalazi iz tri bolnice. Mada je moja počela po meni u svibnju mjesecu 2002. kad sam prvi put osjetio kočenje desnog prstenjaka i grč niz desnu ruku i nogu .Bio sam jučer na ponovnoj komisiji te se nadam da će mirovina biti veća .Ja nemam više nikakvih želja ,u glavi se još držim no dokle ne znam ni sam .Ovih dana dobivam od grada pravo na 500 kn na račun i 350 kn za plaćanje režija i to svaki mjesec do daljnjeg .No ništa me ne veseli osim pomisli na lijek no: Nada umire Zadnja .Molim se Bogu prije spavanja i on mi da kakav takav mir te jedan dio noći i prospavam .U molitvi je spas ,e da mogu negdje živjeti sam, mislim da bih ozdravio .To sam odavna tražio no nisam uspio naći to mjesto a sad nisam sposoban brinuti se o samom sebi .Dižem ruke, ne znam šta da više radim sve je gore i gore, padam po kući .Žalim što sam bio na terapiji koju mi je prepisala Ilona .Žalim što nisam jeo i pio dok sam bio živ bez ikakva suzdržavanja od ovog i onog .
Post je objavljen 22.05.2008. u 16:07 sati.