Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/peratovic

Marketing

Nove pojedinosti o tajnama iseljeničkog novca za oružje


Svjedok VESNA ŠKARE OŽBOLT, kći Davora, rođena 1961.g., dipl. iur.,sa
prebivalištem u Velika Gorica, Cvjetno naselje br. 1

Svjedok upozoren u smislu čl. 236 i 324 ZKP-a te

iskazuje

U vezi predmetnog događaja mi je poznato samo ono što sam čitala u
medijima, a prvi put sam čula za Smokvinu u medijima. Za račun u Villachu, otvoren 199l.g. poznato mi je da su potpisnici bili pok. ministar Šušak, Martinović, te Šarinić, a koji je otvoren radi obrane Hrvatske, kupovine oružja. Meni nije nšta poznato u vezi trošenja novca s tog računa. U vezi zatvaranja računa mogu navesti da mi je poznato da je p.t. 1998. iz odlaska od predsjednika, zatražio da se predmetni račun zatvori te da se novac prebaci u državni proradčun. Poznato mi je da je na tom računu bilo oko 3 mil. DEM raznih deviznih sredstava.

Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da sam 1998.g. bila zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, a predstojnik je bio Hrvoje Šarinić. Hrvoje Šarinić je meni dao usmeni nalog da se otvori račun u PBZ kako bi se na isti prebacila sredstva iz Villacha. Isti nalog je potvrdio predsjednik Republike Hrvatske. Privatni tužitelj je bio ovlašteni potpisnik, a bila je općepoznata činjenica da je vlasnik računa bila Republika Hrvatska. Nisam sigurna da je Republika Hrvatska mogla imati svoj račun 1991.g. jer je bio embargo na nabavu oružja. Privatni tužitelj je u vezi zatvaranja računa razgovarao sa predsjednikom Republike Hrvatske, a ja o tom zatvaranju nisam vidjela nikakvo pisano izvješće, također nisam niti bila obvezna to
vidjeti. Zatvaranje računa je išlo preko Ureda predsjednika, predsjednik RH je predlagao da se račun prebaci na zakladu HDZ jer se radilo o iseljeničkom novcu. Hrvoje Šarinić je na to upozorio predsjednika da to ne bi bilo dobro, a i ja također. Nakon toga je otvoren paralelni račun Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta te je na njega uplaćen novac i određeni su potpisnici koji nisu imali veze sa nakladom, a to su bili koliko se sjećam Gordan Radin, general Mile Ćuk i Ivan Valent i to su sva tri bila po izboru predsjednika Republike Hrvatske. Koliko mi je poznato ta sredstva su za vrijeme vlade Ivice Račana upladena u državni proračun.

Na posebno pitanje punomoćnika privatnog tužitelja mogu navesti da Hrvoja Šarinića poznajem od početka 1991. godine, kada sam počela raditi u Uredu predsjednika RH. O suradnji s njim mogu reći da je bio štedljiv u visini utrošenih sredstava, pa da ga čak mogu nazvati škrtim. Kada je došao u RH mogu ocijeniti da je bio jedan od bogatijih ljudi u Hrvatskoj, posebice u odnosu na sve koji su radili u Uredu predsjednika RH, te također i poslovne ljude u RH. Kasnije su ga tajkuni prestigli. Koliko mi je poznato isti je tijekom boravka u RH prodavao svoju imovinu i kupovao novu, a također mu je zapaljena vikendica u Pokupskom - a isti nije tražio da mu se nadoknadi šteta. Poznato mi je da je imao nekretnine u Francuskoj. Mislim da p.t. nije koristio novac za obranu Hrvatske u cilju povedavanja vlastite imovine jer bi se to znalo jer je imao previše neprijatelja koji bi to iskoristili. Sve što se uplaćivalo na račun RH bila je donacija. S obzirom da nisam vidjela ispis tog spornog računa ne mogu ocijeniti da se radi o povjereničkom računu. Jednostavno nije bilo moguće da se svakom pojedinom uplatitelju polažu računi za uplaćeni novac, niti se to radilo. Privatni tužitelj nije dolazio u kontakt sa ljudima koji su vodili poslove za nabavu oružja, to je rađeno sa Ministarstvom financija i Ministarstvom obrane RH. Privatni tužitelj se često čuo sa ministrom financija i ministrom obrane RH. Nije mi poznato da bi privatni tužitelj dao novac Ferdinandu Jukiću za kupovinu Badela, jer je isto protivno prirodi Hrvoja Šarinića.
Na posebno pitanje branitelja okr. da objasni pobliže rad Hrvatskog državnog zavjeta sud zabranjuje pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem.

Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da mi je iz tiska poznato da je novac iz Villacha uplaćen Ferdinandu Jukiću, točan iznos ne znam, no bila sam
neugodno iznenađena kada sam to pročitala jer to očito, nije bila svrha računa. Meni nije poznato da je p.t. naloženo da nikome nekaže gdje su utrošena sredstva sa ovog računa.
Koliko mi je poznato oružje se je plaćalo putem računa.
Na posebno pitanje optuženog da li sam čitala članak da je uhićen šef ruske mafije sa hrvatskim pasošem od 26. siječnja 2008.g. sud donosi

rješenje

zabranjuje se isto pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem.
Na posebno pitanje optuženog mogu navesti da sam na temelju nekretnina, koje su u vlasništvu p.t. zaključila da je isti bogat čovjek jer sam bila u kućama u Zagrebu i Braču. Sjećam se da 1991.g. je Hrvoje Šarinić zatražio dopust od predsjednika jer je u Frankfurtu na burzi izgubio 150.000,00 DEM.

Na posebno pitanje optuženog zbog čega je baš njega tužio Hrvoje Šarinić, a ne druge osobe koje su ga klevetale i koje ga još kleveću, navodim da pretpostavljam da je optuženi dirnuo u psihu privatnog tužitelja jer je isti osjetljiv na način stjecanja svog novca. Otvaranjem računa u PBZ ja sam mislila da radim dobru stvar. Ured predsjednika
nije mjesto gdje se trgovalo oružjem. Poznato mi je da je račun u Villachu otvoren na fizičke osobe, posebice jer je Hrvoje Šarinić imao francusku putovnicu.

Ja da sam odobravala odredene isplate, ja bi o tome pravila evidenciju. Ja u stvari ne znam je li Hrvoje Šarinić vodio evidenciju ili nije.
Na posebno pitanje punomo6nika privatnog tuZitelja mogu reii da mi nije poznat niti jedan drugi slučaj da je novac iz iseljeništva vraćen u Republiku Hrvatsku. U vezi kupnje predsjedničkog aviona nije mi poznato ništa osim što sam čitala u medijima, a poznato mi je da je isti kupljen iz nekoliko sredstava. S obzirom da nisam sjedila u uredu sa Hrvojem Šarinićem nije mi poznato da li je kopija računa ostala u uredu
predsjednika. Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli. Ja sam bila u uredu predsjednika do travnja 2000.

Predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik ima pravo na predsjednidki avion. Odluku o kupnji aviona je donio predsjednik RH uz suglasnost VONS-a.


Iz svjedočenja Vesne Škare-Ožbolt sa zadnjeg ročišta povodom tužbe Hrvoja Šarinića protiv Radovana Smokvine za klevetu, 05. veljade 2008., sudac Zorislav Kaleb


Manje-više, iz ovoga se svjedočenja nije moglo ništa novo saznati o utrošku iseljeničkog novca za kupovinu oružja. Možda je do sada bilo manje poznato:

Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli.

Naime, Hrvoje Šarinić je izjavio da je on pohranjivao račune u Uredu Predsjednika, pa je optuženi Smokvina pitao svjedokinju zna li ona jesu li ti računi ostali u Uredu. Prema citiranoj izjavi, najprije je nejasno je li u spomenutoj komisiji bio predstavnik Ureda, što bi moglo značiti, prema kuloarskim tumačenjima da je riječ o Iviću Pašaliću, savjetniku za unutarnju politiku ili predstojnik Ureda, dr. Ivica Kostović. Premijer je tada bio Zlatko Mateša, a predsjednik Sabora Vlatko Pavletić. Dakle, Mateša i Pavletić znaju kamo je dokumentacija iz Ureda otišla, ali nismo sigurni tko je treći znalac: Pašalić ili Kostović?

Možda treba snimiti još jednu Latinicu na tu temu ;)


Post je objavljen 21.05.2008. u 15:12 sati.