Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Gdje je nestao zagrljaj?

Ili - zašto sam protiv kondomata u školi?

Image Hosted by ImageShack.us
Prije onoga o čemu želim pisati samo par riječi o onome kutku. Pokazalo se da to ipak nije naš dio svemira. Da je to trebao biti, ne bi bio prodan dok se nismo stigli ni okrenuti. Uglavnom, tražimo, a to znači da ćemo jednom i naći. sretan

Na današnju temu potaknuo me jučerašnji tekst s Indeksovog portala. U međuvremenu se tamo pojavio i "nastavak" koji je samo jedan poticaj više za ono što želim napisati. Prvo moram reći da me fascinira koliko se u medijskom prostoru pojedinih tv-kuća, novina ili portala forsira crno-bijeli svijet u kojem postoje samo dvije kategorije - ekstraliberalni, premoderni i najpametniji hodači planetom Zemljom te oni drugi - zaostali "jadnici" koji svojom neukošću nisu spoznali ništa o ljepoti življenja, mišljenja i slobode što je nerijetko uzrokovano pripadnosti Crkvi ili nekoj religiji. Sa spomenutog portala osobita je kritičko-posprdna pozornost usmjerena na jednu grupaciju, a oni koji samo malo poznaju njihove tekstove i načine razmišljanja koji se njima prožimlju, ne mogu ne vidjeti na koju. Uglavnom, nemam namjeru spuštati se na taj nivo nego argumentirano reći što o temi mislim.

Govoriti o prezervativima kao o nečem generalno lošem smatram nepromišljenim. S jedne strane, kompetentni ljudi koji se bave istraživanjima neupitno su dokazali da se njima može poprilično smanjiti postotak prijenosa spolnih bolesti, ali i drugo - oni itekako koriste u planiranju potomstva. Pristupajući tome i kao vjernik ne vidim u tome ništa sporno, jer naravno da nitko ne želi bolesne ljude, a i planiranje obitelji u skladu s ljubavi te etičkim načelima, ali i odgovornim ponašanjem spada u nešto što nije upitno.

S druge pak strane, spominjanje kondomata u kontekstima smještanja u škole svaki mi put ponovno lagano digne tlak. Ne dovodim u pitanje slobodu izbora svakoga pojedinca da radi što hoće (makar se ne mogu ne upitati - smije li maloljetnik raditi što hoće), ali ako netko u 2. razredu srednje škole odredi imati spolne odnose - baš mu je škola mjesto gdje bi kupio prezervativ? Pa ako je konkretni maloljetnik toliko odgovoran da zna u što se upušta, problem je otići na kiosk? Ili je možda škola mjesto gdje bi trebalo imati spolne odnose pa moraju biti nadohvat ruke?

Smatram da se djecu i mlade itekako treba prikladno dobi educirati o svemu, ali isto tako ne mislim da škola treba biti mjesto gdje se "obavljaju" spolni odnosi. Još manje sam za to da ona odašilje poruku da je prezervativ nešto kao žvakaća - uzmeš, koristiš, baciš i to je to. Ništa drugo nego samo to - korištenje. Škola prije svega trebala biti mjesto u kojem bi se učenike učilo da misle svojom glavom, da ne moraju biti dio mase, da ne moraju pratiti "trendove" koji se nameću sa svih strana.

Osim toga, nekako je netragom nestao i pojam "prerano". Do kuda ide granica pomicanja upuštanja u spolne odnose. Danas je to "normalno" s 15-16. Sutra? Možda sutra krenu zahtjevi da se i u osnovnim školama postave kondomati. Iskreno me zanima koliko bi roditelja djece u dobi od 13-14 godina htjelo da se nešto takvo desi i da im sinovi i kćeri imaju spolne odnose.

Nadalje, kondomat figurativno gledano predstavlja uređaj. Samo i isključivo uređaj. Pitam se - a gdje je iz tih silnih priča o seksu nestala ljubav? O njoj baš i nije neka fora govoriti, posebno ne u djece te dobi. To je valjda ostavljeno za neka buduća i kasnija vremena. Valjda. Da, svijet je pun onih koji (se) uvjeravaju da je skroz super i poželjno mijenjati seksulne partnere u neograničenom broju. Kad je riječ o njihovima - ženi, mužu, majci, ocu, kćeri stvari ipak izgledaju malo drugačije. Ja to zovem živjeti u zabludi. Nekad čak i biti licemjeran. A to je ono što stvarno ne volim.

I da zaključim, protiv sam kondomata u školama. Ponajviše radi poruke koju nose, a koja mi se nimalo ne sviđa, a ta je da je seks samo seks i ništa više od toga. Pričati u školi o spolnosti, spolnim odnosima, kontracepciji, bolestima ne smije biti nešto čega se treba sramiti i izbjegavati. Naprotiv. No ono čega se isto tako ne bi smjelo sramiti govoriti u školi je da neki segmenti čovjekova života ipak imaju puno višu dimenziju od samoga spolnoga nagona.


Post je objavljen 21.05.2008. u 11:49 sati.