Marketing
Sakai-shi, Mozu-ume machi
Dakle, stanujem u Sakaiju, Mozu-ume machi (kvart). U nazivu kvarta "mozu" je ime ptice koje se javlja u puno drugih toponima u susjedstvu, a "ume" je šljiva. Kvart je prilično dosadan - same kućice u nizu, jednokatnice uz pokoju stambenu zgradu na dva kata i po par stanova po katu (kao moja). Spomenula sam u nekom od mailova da me podsjeća na Kanal, samo što su vrtovi puno puno puno manji - zeleni pojas širine jedva pola metra između kuće i ograde. Prvi tjedan dana bio mi je užasno depresivan, falilo mi je zelenilo, ali sam se u međuvremenu navikla. Srećom pa je kampus sveučilišta dovoljno zelen i divlji da napunim baterije: visoko razgranato drveće i snopovi nepokošenih trava. Uz glavne ceste je hrpa dućančića, kafića, restorančića za sve dnevne i ine potrebe. Mislim da je u Japanu doslovno nemoguće ostati gladan (pod uvjetom da imaš parsto jena), ako nećeš sjesti na ručak ili večeru u koji od restorančića, možeš kupiti sasvim ukusnu gotovu hranu (samo ubaci u mikrovalnu) u supermarketima koji rade do ponoći.
A ako te glad uhvati u koje egzotičnije doba dana, tu su "kombini", japanska varijanta američkih convenience stores. Mislim da su sve američki lanci: Lawson, 7-11, Family Mart... E, u dotičnim kombinijima možeš kupiti sve, od gaća i kozmetike preko hrane i pića do stripova i karata za koncerte (i sumo! u Lawsonu). I naravno bijednih plastičnih kišobrana za 100 jena, za slučaj da te kiša uhvati na putu a ti baš nemaš kišobran pri sebi. Nije ni čudo da kišobrani vise ili stoje zataknuti oko zgrada u zabrinjavajućim količinama, skoro jednako brojni kao bicikli. U kombinijima možeš i plaćati račune i kupiti poštanske marke, samo što će se jadni zbuniti kad tražiš marke od 70 jena (za razglednice za inozemstvo) uvjereni da trebaš ili od 50 (domaće razglednice) ili 80 (standardno pismo). Čak ni ne drže te zloglasne 70-jen marke, pa sad vi koji ste dobili razglednice s 50+10+10 markama znate zašto. Kupovala bih ja marke u pošti, ali lokalna pošta ima nemoguće radno vrijeme, svaki put kad prođem pokraj nje, zatvorena je. Još jedna atrakcija kombinija vidljiva u svako doba dana su dečki svih uzrasta koji marljivo prečitavaju stripove direktno sa stalka, ne znam udostoje li se i kupiti koji.
Kome je daleko 5 minuta do najbližeg kombinija, sigurno će na 100 metara od kuće naići na aparat za prodaju pića, većinom vode, čaja i raznih kava u konzervi, češće hladnih nego toplih, te beskrajne količine raznih gaziranih gadarija. Cijene oko 120-150 jena po boci ili konzervi (nešto skuplje nego u dućanu, naravno) ali nađu se i sve-po-100-jena aparati. A kad smo kod sve-po-100-jena, ima cijeli dućan, otvoren 8-26 sati (jest, 26, da ljude ne zbunjuje 2 ujutro) u kojem se može, opet, kupiti sve po cijeni od 105 jena (tih 5 je porez). Tu su pića, ića, cekeri, kišobrani (naravno), veš, sanitarne i ine potrepštine, suđe, uredski pribor, papuče... sve po 5 kuna.
Evo i nešto slika...
Stalna slika u japanskim gradovima - tko je ikad čuo za pozemne vodove? Očekivala sam ih pa me nije iznenadilo koliko ih ima, samo me čudi kako sam brzo naučila ne zapažati ih.
Tipična kvartovska ulica
Ovaj bijedni kanalić diči se ponosnim imenom rijeke: Mozu-gawa. Ona tri velika kanjija na znaku uz desni rub fotografije znače "Mozu". Jest, tri kanjija za dvosložnu riječ... to se ponekad zna dogoditi kod japanskih naziva za biljke i životinje kojima su davno nakalemljeni kineski znakovi čisto prema značenju a ne izgovoru. Tako ova tri znače "ptica sa sto jezika" - valjda pjeva različite zovove.
Približava se sezona kiša, već su dva tajfuna prošla južno od Japana (što je Sakaiju donijelo samo kišu, a Honshuu 3-metarske valove uz pacifičku obalu). Kad pljusne kiša možda i Mozu-gawa privremeno uskrsne i napuni svoje zabetonirano korito. Veličina odvodnih kanala uz ulice i po kampusu je impresivna, ima bit' da kad lije, lije.
Kifi!
(zajedno s ostalim životinjama na zidu vrtića)
Lokalni vlakovi voze kroz naselje, tu i tamo po povišenim ili sniženim tračnicama ali dosta često na razini ceste. Česti su pružni prijelazi s brkljama, a kad se voziš vlakom redovito možeš zavirivati ljudima u balkone. Čak i iz shinkansena! (u blizini kolodvora, prije nego što šibne na svoje rute.)
Ima dosta kuća koje oponašaju "starinski", klasični japanski stil. Meni su rugobne, jer su velike i na kat kao normalne zapadnjačke kuće...
Stani (za aute)!
Ne znam što je...
... ali dobro izgleda.
Kako su mačke u kvartu preparanoične za slikavanje, evo vam jednog psa.
:)
Reklamne nobori (zastavice) vise uz većinu dućana, a ove (za novi auto) su dodatno ukrašene lažnim granama rascvalih trešanja. Kako je doba trešanja prošlo, maknuli su i lažne grane. Kad dođe jesen i doba crvenog lišća momiji (japanskog javora), pretpostavljam da će zataknuti lažne grane momiji...
Jedna od japanskih karakteristika - minijaturni kombiji koji moraju stati u jednako mjesta kao i automobil, pa imaju "srezanu" prednju haubu. Užasno su komični.
Podsjetila me na Zagreb...
Sad cvate i djetelina (a bilo je i par vodnjikavih makova). Čudno je vidjeti poznato cvijeće trećinu svijeta daleko, čudnije od svih neobičnih stvari koje sam očekivala.
Sveprisutni automati za piće (navodno ima jedan i na vrh Fuji, s odgovarajuće visokim cijenama; svakako ih se može naći u shinkansenima i usred parkova).
Osim bicikala, koji su toliko brojni da pokraj svake poštene stanice vlaka i podzemne postoje cijele garaže za bicikle (na katove), ima i dosta auta. A kako u Japanu nema baš mjesta za parkiranje, izmislili su garaže na kat... ne onakve kakve poznajemo.
Još nisam sigurna kako oni čiji su auti na gornjoj "polici" dođu do njih...
Što još reći? I ovdje ljudi prelaze cestu gdje nema zebre ili kad je crveno na semaforu, uz automate se jutrom mogu zateći razbacane boce i konzerve oko prepunog koša, nemarni stanari moje zgrade ostavljaju smeće u svako doba dana umjesto ujutro utorkom i petkom kad je odvoz smeća... Nije ni Japan uvijek toliko egzotičan. ;)
Post je objavljen 24.05.2008. u 09:13 sati.