Srećo moja,ma što bih ja bez tebe,da te nema…srećo…i onda kad me tuga lomi ti dolaziš…donosiš mi nevjerojatne obrate…i sve postaje drugačije…srećo!!!
„ Sutra te vodimo u kino,ti ne možeš ovako više živjeti. Previše patiš zbog NJIH! “ „ A dobro…nadam se da si u pravu….“
Hvala ti srećo što nisam podcijenila Njene riječi….i stvarno su me odvele u kino…i bilo nam je dobro….ali ja sam i dalje mislila o Njemu….o tom predivnom stvorenju koje zaokuplja moje misli…i to ne može prestati….ON mi previše znači u životu….
Tamo sam vidjela Nju….i to s nekim tipom koji je prilično stariji od nje….pa dobro…mene se ne tiču tuđa posla,ali me se tiču Njegovi osjećaji…mislim mog prijatelja….napokon sam pronašla sreću u tome…..napokon sam spoznala da joj je On samo igračkica koju misli povlačiti i namjerno gubiti poput nekog malog djeteta……ali odlučila sam tomu stati na kraj…ma nisam ni trebala….ON je već sve sredio….otpisao ju je kao neku staru stvar koju bi valjalo baciti u smeće….uspio ju je povrijediti…..pa baš mi je drago zbog toga….drago mi je što nije uspjela u svojoj namjeri…..bilo je i vrijeme da joj se to dogodilo……
Gledam zavist u njezinim očima,i baš mi je drago zbog toga….smijem joj se….sretna sam što je izgubila ono što je silom htjela….izgubila je Njega……kojeg je ljubila,grlila,htjela samo za sebe…..kojeg je htjela odvojiti od prijatelja i prijateljice koja mu tako puno znači…….s osmijehom na licu sretna i zadovoljna koračam u novi dan,novu pobjedu i uspjeh…..zbilja sa sretna…..
Čujem kako On izgovara moje ime…..okrećem se a On me gleda onim svojim prekrasnim bademastim očima….nešto mi govori….ali ja gledam u Njega….promatram ga…..i napokon čujem što mi želi reći….glas mu podrhtava……izgovara „ Bi mi mogla sutra donesti bilju iz hrvatskog da iskopiram ono što ste radili….?“…..ali ne puštam da završi….. bez razmišljanja mu odgovaram „Ma ja ću ti to iskopirati!“……i nasmijem mu se……uzvraća mi osmijeh…..a Ona u pozadini promatra….ali baš me briga….može promatrati koliko hoće……ponovno sam pridobila Njegovo povjerenje…..ponovno me gleda onako kako me nekada gledao i stalno me promatra…..možda ponekad previše…..ali ne bunim se….glavno da je shvatio u čemu je pogriješio…..ali Ja mu opraštam……ipak je On moj „PRIJATELJ S POVLASTICAMA“….
E, bila je praksa…..i to iz masaže…..praksa kao praksa…..ali ova je bila posebna….zašto….pa masirao me moj dragi prijatelj…..bila sam tako uzbuđena…..ne znam kako sam mogla od onolikog uzbuđenja uopće mirno ležati….srce mi je kucalo tako jako kao da je željelo izaći…..bila sam spremna da mu kažem koliko Ga volim…..usne su polako oblikovale riječ volim….ali prekinula sam to…..pa kakva sam ja….a možda je tako i bolje……uživala sam u njegovom dodiru….i ništa mi više nije bilo važno…..taj djelić sreće bio je dovoljan….ma i više nego dovoljan…..uljepšao mi je dan….ništa me nije moglo oraspoložiti i ništa više nije moglo poremetiti moje sanjarenje……HVALA ŠTO SI MI PRUŽIO TAKVU SREĆU….
Biti sretna….nešto najljepše na svijetu,ali i nešto najljepše što mi se u posljednje vrijeme dogodilo……tako sam sretna zbog Njega…..poželim poletjeti poput leptira od tolike sreće…..zbilja sam sretna i toliko Ga volim zbog tog……
Post je objavljen 19.05.2008. u 17:49 sati.