Nula komentara. to je to...tako to i želim...
Sinoć sam opet neplanirao bio vani...sviralo je to što se javno osuđuje kao dno dna. Sav primitivizam u meni je cvao. Očito se mora i to sa vremena na vrijeme. Actually...ja sam izašao iz kuće samo zato da ne počnem žderati jer sam u kalorijskom deficitu već par dana, pa sam shvatio da mi je jeftinije potegnuti 35km do samobora do prijatelja koji me odveo na takvo mjesto, nego žderati kolače (a imam ih punu kucu) i onda trošiti lovu i još više truda na skidanje toga. Jednostavna računica iako je gorivo uberskupo.
Sad kad krene osuđivanje "seljačino kakva ti je to muzika" vjerujem da opravdanja neće pomoći, ali fakt da sam ja above all that shit, a "osuđivaći" nisu govori vjerojatno više o njima nego o meni. Mijenjam osmijeh na licu i zafrkanciju za cijenu slušanja istočnog smeća. A sinoć su svi imali osmijeh na licu. To je sasvim pošten tradeoff. Kad sam sjeo u auto, pustio sam si http://beta.hedkandi.com/Pages/default.aspx (koji mi svira i dok ovo tipkam zato što se radiodeejay.hr stream nešto glitcha) i sa ugodnih 170kmh odjurio tih 35km autoputa do svog kreveta.
Inače, kad smo već kod istoka, bio sam u bosni i hercegovini dva dana. Poslovno naravno. I ono što moram istaknuti - jeo sam žabe i jegulje. Žaba je čak i fina no nema mesa na njoj ni za pod zub, dok sa druge strane...jegulja...je nešto sa po mom ukusu prejakim mirisom i velikom psihičkom blokadom u obliku ljigave zmijaste životinje. Jedva sam čekao šestanovac i prvi ininu benzinsku sa montanom od pršuta.
Imam prijatelja...ne ovo nije jedna od onih metafora sa "prijateljem"...ovo je stvarno dobar dečko. No, zakačio se za pogrešnu ženu. Ni prvi ni zadnji you would say, and so would I, BUT he is incapable in doing anything to get over that. Zna da svaki trenutak sa njom nije ispravan i to su odavno riješili...no on opet vene, na svaki tračak nade skače, brine se oko sitnica kao što su facebook statusi (tipa: ja sam super). Čak je svjestan i činjenice da ga ona spriječava da si nađe normalnu curu, a čak i kad s ovom prekine sve odnose imati ce x mjeseci proces liječenja i normaliziranja.
Što da ja sad njemu kažem, kad zna i on da grješi, ali tih trput mjesecno sto se vide i troše ko zečevi njega drži ostatak mjeseca. Nema mi smisla to sve.
Završavam faks ovih dana...moram si naći posao. Toga sam se pribojavao dosta dugo, a sad je to tu. Godinu dana ranije nego sam mislio da će biti. Kvragu...mislim ja jesam fucking awesome, ali svejedno to je muka hodati okolo po razgovorima, procijenjaivati poslodavce da li ja zapravo želim raditi za njih, pripremati se o poslodavcima, imati odgovore na glupa nerelevantna pitanja tipa "napišite deset rečenica koje počinju sa Ja sam...". Riješavati po 50-i put test inteligencije, vagati koliko plaću im reći da želim...mukotrpan proces koji mi se neda prolaziti.
Post je objavljen 18.05.2008. u 15:48 sati.