Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bordeaux

Marketing

Dan poslije

Ne pamtim kad sam posljednji put napisala dva posta dan za danom.
I dalje razmišljam o nepravdi. Nedjelja je, ljudi idu na misu. I ja sam vjernik, ali ne toliki da hrlim svakog tjedna u crkvu. Vjerujem i gotovo. Zapravo, ponekad vjerujem. I, neka se nitko ne uvrijedi, katkad pomislim da Onaj u kojeg vjerujem nije baš najpravedniji. Isto tako mislim da se ništa ne događa bez razloga. To je, zapravo, način na kojeg često samu sebe tješim. Moram priznati da mi uglavnom dobro ide, ali isto tako ponekad ni to nije dovoljno. Danas mi to nije dovoljno. Nema opravdanja. Jebeni život je okrutan. Bog ponekad spava i zaboravlja na nas.
P.....tako se trebao zvati. Imao je 3,5 kg i 51 cm. I još je samo mjesec dana trebao izdržati u maminom trbuhu. U srijedu su osluškivali kako se rita. Sobica je bila spremna. Budući roditelji svježe oženjeni i sretni. Uzbuđeni kao svatko tko osjeća sreću zbog novog života. Istovremeno je to i strah...da li će znati i moći biti dobri roditelji, jer ipak su još mladi...ali uvjereni da će s vremenom sve naučiti.
I onda Netko odluči da im ne da niti priliku da pokušaju. P-a više nema. Umro je. Paradoksalno: umro je a još nije niti živio za ozbiljno.
Kako im pomoći? Što im reći? Gdje skloniti sve stvari koje su spremili za P a koje sada sigurno ne smiju vidjeti pri povratku iz bolnice? Gdje skriti slike s prošlotjednog vjenčanja gdje se trbuh jako dobro vidi? Psujem na sav glas. Gdje je taj Bog? Znam da postoji, puno puta dosad mi je pomogao. Ne mora se zvati Bogom....svatko ga drukčije zove i doživljava...ali gdje je??
Paradoksalno je da moja baka sa svojih 88 godina želi umrijeti, jer ona više ne zna da živi. Ona vegetira. Ne zna tko smo mi koji smo uz nju, ne zna više ništa. Hrani kokice po cijeli dan. A kokica nigdje. I ona se muči. Jako se muči. I ona i mi s njom. Božja pravda? Još jednom je to misaona imenica. Čemu ovakvo mučenje? Svi znamo da joj bolje neće biti. I ovako patimo. A patnja se samo produljuje. Do kada? Ne znamo...

Za nekih dva tjedna bit ću kuma jednoj krizmanici. Možda nisam prava osoba za to. Možda ipak ne vjerujem dovoljno.
Žalosna sam. I ljuta. Istovremeno. Jebeni život.

Post je objavljen 18.05.2008. u 11:23 sati.