Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/walkingcloud

Marketing

Alien napada sreću

Razlika između daljinskog upravljača za četiri programa, sa " gotovim" baterijama,
Jurskog Parka i Severine i
daljinskog upravljača za četrdeset i osam programa, iz mnogih zemalja, sa novim Duracell
baterijama i Aliena .......,
je u šetnji kroz Marocco., magarci tko zna gdje, pustinja i talijanske zvijezde pjevaju.
U paru sa nekim poznatim koji ne zna pjevati.
Njemačka plavuša, sa bijelim uzaludnim grudnjakom i Michael Schumacher razrezan na šahovske kvadrate i neki brojevi mobitela..
I druga njemačka plavuša, bez grudnjaka, gleda trku nabrijanih kosilica i neki fiksni brojevi telefona.
Zaključujem da je jabuka najzahvalnije voće...................................no, . ... . to sam već znao.
Ripley se dostojanstveno nosi sa čuđenjem.
Gospodin Citus, Hrvat, poduzetnik, nogomet, ..i
boksačica dobro mlati drugu boksačicu.., žene su na televiziji često zastupljene u paru.., eh..,
toliko je radosti u daljinskom upravljaču sa novim baterijama.
Edvard putuje u Japan. a razglednice zakašnjelo šalje iz .... , citiram: "Amstića a pozdrav iz Harderwijka" , još uvijek na 2FA-be.:)
Sve uvijek dobijem. I sa nekoliko godina zakašnjenja.
Ali ostvarim si snove.Nije da ne.
A sranje je kod televizije, što su sva ta pixelska prostranstva, u režiji sviju . , samo ne nas.
Alien je najpošteniji odabir.
Ta je beštija , klasik.





SVE SAM VIŠE,
NA TRAGU SVOJOJ SREĆI ,......

..kalendare ne razumijem, nikada zapravo ni neću., ni satove baš previše, što ću ., snovi su mi pomaknuti unaprijed.
Sanjam ih , nikada potpuno sretan, dok živim one koje sam sanjao godinama unatrag.
Danas pišem " najbolje ispričnice koje bi trebalo uzeti za primjer", a napisao sam jednu Za Bruna.
I znam da ću dobiti sve o čemu sanjam danas. ,
Edi u Japan odnosi sliku tetovaže na trbuhu koju zamišljam već pet, šest godina. I ja je nosim.
Sutra je dan muzeja.
Neke ću svoje snove tamo , noću i ostaviti.
Sjećam se da sam sanjao kako jašem , prije dvije godine,..tundrama Madhagaskara, na najjačoj rasi konja, bok u bok sa izravnim potomcima velikog Džingis kana. U šatoru sa Juliom Roberts jeo sam finu rižu prstima.
I da ću jednom vidjeti znak koji će me tamo i odvesti.
Taj dan nije danas.
I bolje.
Kada bi mogao bar naštimati, da je popravim.,
skalu snova,
notno crtovlje ispisano samo mojim znakovima.,
uglatim pismom,
i oblom arhitekturom moga mira i sudbine.
Prebrzo to vrijeme prolazi. Toliko je snova za ostvariti., a elegantni izvanzemaljci ionako uvijek pojedu svu ekipu.
a , između ostalog, mene čeka i veliko materijalno bogatstvo, sakupljanje plodova, i starija žena, na Tibetu.
I za svaki ostvareni san jedno biće više u mojoj starosti.
Lijep, ali ne i uspavan....kaže reklama za automobil...,
psovka,., živim u vremenu gdje automobilima i dalje daju osobine čovjeka.
K tome još i vižljaste.
Nestao je Boris Mrkić, mladi mornar, najmlađi sin.
Daj dragi bože, bilo koji od mnogih., molim te vrati i tim ljudima sreću.
I živog i zdravog sina.







Post je objavljen 16.05.2008. u 22:57 sati.