Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malenazvijezdice

Marketing

Pravda u RH

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Kako sada moja riječ može išta učiniti kada me se ništa ni ne pita. Nama je rečeno da ni ne moramo biti prisutni na raspravi. Pa to ionako nema nikakve veze s nama. Tko smo mi? Samo roditelji tamo neke ubijene djevojčice. Novinar koji je napisao ovaj članak izvukao je to iz spisa, nije prisustvovao raspravi i nije vidio koliko je muljao i petljao taj medicinski tehničar, zapetljao se u vlastitim objašnjavanjima. Pitanja su bila glupa i nevažna. A laž da je Stela bila izvan pješačkog prijelaza je toliko apsurdna i teška, toliko pokvarena i zla da se stvarno pitam vrijedi li uopće živjeti. Da, bila je izvan pješačkog prijelaza onog trenutka kada ste ju udarili i odbacili. Kako živjeti nakon ovoga.

Staza kojom Stela ide od njenog ulaza do križanja koje treba prijeći vodi direktno na zebru. Nije se imala zašto nigdje pomaknuti jer su s desne strane žardinjere lokalnog kafića. Osim toga ja najbolje znam koliko je moja Stela bila odgojena, savjesna i oprezna i nikada joj ne bi palo na pamet pomaknuti se nigdje jer je dobro znala kako se prelazi ulica, samo i isključivo na zebri te kad je na semaforu zeleno svjetlo. Učila je to od nas, učila je to u vrtiću i u prvom razredu škole. Stotine djece svaki dan tuda prelazi križanje na putu u školu. Zakoračila je na zebru kada joj je na semaforu bilo zeleno svjetlo i vjerojatno misleći kako će ju kombi hitne pomoći propustiti jer i ona ima pravo prijeći cestu kao i ta dva dječaka, pa čak i da je potrčala kakve to veze ima. Osim toga on to misli, to je njegov dojam????????

Bila je na zebri na zelenom svjetlu.

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Propustili su dvojicu dječaka.......znači praktički su stajali........a onda se s neba stvorila Stela koja je do tog trenutka bila nevidiljiva.......i onda su prešli preko nje i s prvim i zadnjim kotačem.......misleći da pelaze preko hupsera..........a prije toga je tehničar povikao: "dijete, dijete".............no svejedno su ju prvo pregazili misleći da je hupser. SA PRVIM I ZADNJIM KOTAČEM. Znate li kolika je razdaljina između prvog i zadnjeg kotača na kombiju.........zar nisu imali vremena stati kad su tako sporo vozili i nakon prvog prelaska preko tijela mog djeteta. Možda bi bila danas živa. Ranjena, invalid, ali ŽIVA.

Osim toga ubojica mog djeteta je i sam otac. Meni i Stelinom ocu ništa ne bi značila njegova isprika jer oprosta nema i nikada ga neće biti, ali zar nije divno kako on uopće nema potrebu to učiniti? Jednostavno nema potrebu reći ŽAO MI JE!!!!

Mi smo u Malešnici od 1992. Na tom križanju nije bilo semafora. Vjerojatno su mislili da ne treba, jer se zna kako je kod nas kultura vozača na visokom nivou. Sve sami đentlmeni u autima ( čast izuzecima, jer naravno i njih ima ).To što smo mi godišnje vidjeli oko dvjestotinjak sudara na svoje oči, polupanih automobila, razbijenih nogu i ruku, ugroženih života........to uopće nije bilo važno. 2002. je došao semafor. A tek nedavno sam saznala i kako. Staviti ću vam dio pisma koje sam dobila od osobe s kojom sam se i osobno upoznala:

"Dvije godine nakon što smo doselili na Malešnicu moj sin je krenuo u školu. Svaki dan je trebao prijeći raskršće koje nije imalo semafora i koje je bilo opasno za prelazak odraslih, a kamo li ne djeteta. To mi se nikako nije sviđalo, nisam se mogla s tim pomiriti. Bilo me je strah za njega a osim toga nije on jedino dijete koje tuda prolazi.
Pokrenula sam pitanje postavljanja semafora u Gradu. Najprije su birokrati odbili tu ideju s obrazloženjem da nema novaca i da zapravo tamo semafor i nije potreban, ali ja znam da novaca ima i da "nad popom ima pop".
Bila sam jako sretna kad se moja ideja počela realizirati. Smatrala sam to svojim velikim uspjehom. Učinila sam nešto za svoj kvart, ljude koji u njemu žive i djecu koja u njemu rastu. I tako sve do onog dana kad mi je mali javio "mama danas kad smo išli u školu jednu curicu iz moje škole je pogazila hitna pomoć" Nisam mogla vjerovati……
Od tada me proganja ono nešto. Ne znam sama sebi objasniti što, a kamo li tek zašto, ali Stelin odlazak doživljavam drugačije, posebno…
Ja znam da nisam mogla učiniti ništa više nego što jesam i da mi je namjera bila najbolja i da se to moglo dogodit bilo gdje i da se netko drugi mogao zauzet za taj semafor …… ali mene to ipak posebno boli. Možda se nisam trebala zadovoljit samo semaforom, možda sam trebala još nešto……
I znaš od tada nisam više ni sretna ni ponosna na taj semafor, samo me stegne u grudima kad prolazim onuda jer se sjetim Stele, tvoje prekrasne djevojčice. "



Dragi moji sugrađani, ovo je zakon koji govori koliko su vrijedni naši životi u našoj lijepoj zemlji. Zato ništa ne brinite, ako zgazite koga, nije to ništa strašno. To je samo jedan život manje. Ma ko brine za roditelje ubijenog djeteta i za to kako oni poslije žive. Ma koga to briga. Od ovih tu godinica koje su zakonom predviđene za ubojstvo u prometu, za ubojicu Stelice se traži jedna godina i osam mjeseci.
Ima li netko normalan tko bi mi to mogao objasniti?


GLAVA DVADESETA (XX.)

KAZNENA DJELA PROTIV OPĆE SIGURNOSTI LJUDI I IMOVINE I SIGURNOSTI PROMETA

Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom

Izazivanje prometne nesreće

Članak 272.

(1) Tko kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja,
počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Nepružanje pomoći osobi koja je teško tjelesno ozlijeđena u prometnoj nesreći

Članak 273.

(1) Vozač motornog vozila ili drugog prijevoznog sredstva koji ostavi bez pomoći osobu koja je teško tjelesno ozlijeđena tim motornim vozilom ili prijevoznim sredstvom,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba,
počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Host unlimited photos at slide.com for FREE!



Post je objavljen 16.05.2008. u 14:00 sati.