> Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog
> dečka iz mog razreda kako ide kući.] Zvao se Kyle. Izgledalo je, da
> nosi kući sve knjige.]
>
> Pomislio sam: "Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
> Ovaj zaista mora biti štreber."
>
> Sam sam imao lijepo isplaniran vikend
> (tulumi i nogometna utakmica
> s prijateljima sutra popodne),
> zato sam samo slegnuo ramenima
> i produžio dalje.
>
> Hodajući, vidio sam da prema onom dečku ide grupa djece. Potrčali su k
> njemu, srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u
> blato. Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju
> desetak stopa od njega.
> Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.
>
> U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći
> tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima. dodajući mu
> naočale, rekao sam: "oni dječaci su budale. Zaista bi već morali
> odrasti."
> Pogledao me i rekao: "Hej, hvala!"
> na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju
> iskrenu zahvalnost. pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje
> živi.
> Pokazalo se da živi blizu mene,
> pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao.
> Rekao je, da je prije išao u privatne škole.
>
> Prije se ne bih nikada družio s nekim, tko je pohađao privatnu školu.
> Cijeli put do kuće.
> išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.
> Pokazalo se da je zanimljiv dečko.
> Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet. Rekao je
> da želi.
> Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve
> više mi se sviđao. Moji prijatelji bili su istog mišljenja.
>
> Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle s ogromnom hrpom
> knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: "Ti ćeš zaista nabildati mišiće s
> tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!"
> Samo se nasmijao i dao mi
> polovicu knjiga.
>
> Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja postali smo najbolji
> prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o faksu.
> Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.
> Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće
> biti problem.
> on je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć
> nogometne stipendije.
>
> Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo
> vrijeme zezao sam ga da je štreber. Morao je pripremiti govor za
> maturu.
> Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti. Na dan
> mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od
> onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima
> popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama.
> Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale, tako da sam
> ponekad bio ljubomoran.
> Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog
> govora.
> Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
> "Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!"
> Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmijao se. "Hvala",
> rekao je.
>
> Nakašljao se i počeo govor. "Matura je vrijeme da zahvalimo svima
> onima koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina. Svojim
> roditeljima, učiteljima, braći, sestrama, možda treneru ... ali
> najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti
> nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati.
>
> Ispričat ću vam priču."
>
> Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o
> danu našeg prvog susreta., Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio
> je otome, kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi
> morala doći i nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio
> mi mali smješak. "Hvala bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj spasio me
> od smrti."
>
> Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni
> dečko pričao o svom najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca
> kako me gledaju i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom.
> Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.
> Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.
> Jednom malom gestom možeš nekome
> promijeniti život. Na bolje ili na gore.
> Bog nas "daje" u naše živote, da na
> neki način utjećemo jedni na druge.
> Tražite Boga u drugima.
Post je objavljen 16.05.2008. u 08:21 sati.