KVALITETNO VRIJEME
Često puta se može čuti da vrijeme provedeno s djecom mora biti kvalitetno, da nije važna količina već kvaliteta.
Izraz kvalitetno vrijeme je za mene eufemizam za nebrigu i nešto čime oni koji (nemaju) ne žele imati vremena za djecu rješavaju svoju grižnju savjesti. Takvi će reći da ne provode mnogo vremena s djecom,ali ono vrijeme koje provedu je kvalitetno.
Ako mi ne vjerujete da je kvalitetno vrijeme ustvari nekvalitetan odgoj, recite mi koliko ste ljudi čuli da za posao odvajaju dnevno dvadesetak minuta, ali to su kvalitetnih dvadesetak minuta?
Jer na poslu nije važna kvantiteta već kvaliteta.
Koliko je vrhunskih sportaša postalo uspješno vježbajući tek pet minuta dnevno (prije spavanja), ali tih pet minuta su bili kvalitetni?
Koliko od vas provodi desetak minuta dnevno na internetu, ali kvalitetno?
Kad nekoga ili nešto volite da li s njime želite provoditi što više vremena želite li biti što više vremena u društvu voljenih ili im kažete da za njih imate tek par minuta, ali kvalitetnih.
CJELODNEVNI BORAVAK U ŠKOLI
Kao dobra stvar se u zadnje vrijeme promovira ideja o cjelodnevnom boravku djece u školi. S jedne strane se zamjera roditeljim ako pogriješe negdje u odgoju, naglašava se važnost roditelja u odgoju, a s druge strane se djecu prisilno odvaja od roditelj produženjem boravka djece u školi i produženjem radnog vremena radnika, tako umjesto roditelja društvo odgaja djecu.
Nije li neki Kambodžanski ili Kampućijski diktator uništavao obitelji odvajajući djecu od roditelja, jer je želio da društvo odgaja djecu.
BIG BRADER
Često se govori o lošem utjecaju televizije na djecu, o agresivnom filmovima ili zaglupljujućim big braderima ili zasipanju reklamama.
Ono što mene brine je kako to par čudnih likova iz nekog rialitija može utjecati na ponašanje djece više nego profesori i nastavnici s kojima djeca provode dosta vremena svaki dan i koji su obrazovani da odgajaju i poučavaju djecu.
DEBELA DJECA
Kaže se da su današnja djeca sklona debljanju, neaktivna, stalno bulje u kompjuter i televiziju. Kad se takve stvari spomenu obično ljudi počnu s pričama kad smo mi bili mladi onda .....
Pitam ja vas, kad ste vi bili mladi jesu li se vaša igrališta pretvarala u trgovačke centre ili parkirališta? Jeste li i vi morali imati termine i učlaniti se u klub ako ste htjeli zaigrati na nogomet? Jesu li i vas vaši roditelji dovozili i odvozili u školi i na treninge u automobilima? Jesu li i vama organizirali zabave s klaunovima da bi se mogli zabaviti? Je li se i vas zasipalo igračkama da bi se mogli igrati? Jesu li i vaši roditelji bili toliko paranoični i u strahu da se neće koje zlo dogoditi? Jesu li i vaši roditelji s vama provodili samo kvalitetno vrijeme? Jesu li i vas cijeli dan prepuštali u ruke stručnjaka (odgajatelji, učitelji, treneri)?
Post je objavljen 13.05.2008. u 14:46 sati.