Gnjev i ja sjedinjeni u mnoštvu sjena odvlačimo
pažnju nevinim pogledima koji pokušavaše
zatomiti nalete grizodušja koji ne jenjavaju.
// Zadnji dani su posebno lijepi bez
obzira na sve ostalo, naposljetku tako nevažno. //
Danas me ostavite takvu,
nimalo bolju no jučer.
I koti se u utrobi, jednostavna, ružna misao,
nepromočiva naizgled, nepremostiva niti
opscenim pokretima bačenim pod korake
koji ublažavaju i kupuju smiraje lica prije
posljednjeg skončaja beznađa.
// Bez obzira što rekoše o meni,
tu sam, nepobijeđena, barem za njih. //
Djevojko, želiš li me ponekad prognati
iz svojih sjećanja i primisli na jučer?
Želiš li umjeti shvatiti me?
Samo ne pokušavaj, ne pokušavaj....
Danas me pokušajte pogledati u oči
i usudite se reći da ne pripadam.
Nekomu ili ovdje ili bilogdje dokle mi sežu misli
i glas i gnušanje nagovoreno od strane prodavača
sile i pogubnih smotuljaka duhana i kadmija
unesenih izravno u mene.
Danas me poistovjetite s onim najgorim.
Samo se usudite;
jer evo me opet, spremna za uzvratiti.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 30.07.2008. u 22:48 sati.