Marketing
Osaka, drugi put. Dio drugi: Shitenno-ji
Nedaleko od zoološkog nalazi se moj glavni cilj ovoga obilaska: budistički hram Shitenno-ji, jedan od najstarijih u Japanu (po kontinuitetu, ne po zgradama koje su spaljene x puta), na ulazu u koji se koči najstariji kameni torii u Japanu. Tim neobičnije što torii obično predstavljaju ulaz u šintoistička svetišta, a ne budističke hramove...
Pagoda hrama vidi se izdaleka, ali kako sam se približavala hramu nestajala je iza zgrada. Unutrašnjost hrama nije posebno privlačna, dvorište je cijelo pokriveno šljunkom što u kombinaciji s oblačnim danom daje dosta sumornu sliku.
Moram priznati da me unutrašnjost hramskih zgrada ne zanima previše (to sam naučila tijekom posjeta Kyotu) pa sam švrljala po priličnom prostranom terenu oko ograđenog središnjeg dvorišta hrama (u kojemu su pagoda i glavna zgrada, i za koji treba platiti upad).
A tu nije manjkalo zanimljivih detalja... Kao ovaj krasni kralj žaba (no, dobro, kornjača) u jezercetu u dvorištu:
(Tko ne zna zašto sam ga okrstila kraljem žaba, m'rš čitati Ezopa!)
Neke zgrade pokazuju starost i drvenu građu - baš su šarmant.
Dobro bi im došla koja ruka nove kričavo crvene boje. :)
Ne znam tko su ni zašto su tu (mislim da je riječ o nadgrobnom spomeniku ali ne bi me čudilo da se varam) ali baš su šesni.
Yaezakura (osmerostruka sakura/trešnja, ima višestruke latice i cvate dulje od obične trešnje), fotogenična kao uvijek.
Kapelica ili štogod, usred još jednog jezerca punog barskih kornjača.
Ovaj dirižabl nadlijeće i Sakai povremeno. Djeluje sasvim nestvarno, kao da visi na nebu, kao da ne bi smio letjeti... Možda zato što je toliko veličanstveno spor, pravi brod koji plovi nebesima.
I ovdje sam našla prekrasne, realistične (primijetite peruniku!) i šarene drvene rezbarije.
Znak Tokugawa, kako vjerni čitatelji Lone Wolfa znaju:
Čistaći otpalog lišća u akciji:
Ulaz u glavni dio hrama čuvaju dvojica mrkih čuvara. Mislila sam da su ovi kul, dok nisam vidjela one u Nari.
Kongo Rikishi (dijamantni/neuništivi snagatori) ili Nio (blagonakloni kraljevi), svojim milim blagonaklonim pogledima utjeravaju strah u kosti demonima i inim protivnicima budizma. Meni su baš slatki. Primijetite da jedan (lijevi) ima otvorena usta, dok drugi ima zatvorena. To su slogovi A i Un, budistički alfa i omega, početak i svršetak, poznatiji skupa kao Om. I parovi zvjerčica koje čuvaju šintoistička svetišta često slijede tu ikonografiju.
Na izlazu sam se još malo divila torii...
Malo niz ulicu od hrama (na putu do stanice podzemne) sam naletjela na ovo slatko malo shinto svetište Horikoshi:
A evo i A-Un zvjerčica:
Da kompletiram set raznih svetih zgrada:
Baptisti.
A kamo sam se odvezla podzemnom? U idućem nastavku...
Post je objavljen 18.05.2008. u 16:37 sati.