Prošli vikend sam bio sa ženom i punicom u posjeti jednoj puničinoj bivšoj učenici D. koja je u svojoj 25-oj godini života odlučila otići u karmelićanke. Za one koji ne znaju, to je zatvoreni crkveni red Katoličke crkve - gdje jednom kad se uđe unutra više se ne izlazi u vanjski svijet, osim ako je to stvarno nužno (npr. zbog bolesti) - npr. čak niti na sprovod svojih roditelja. Za mnoge bi to bila neprihvatljiva opcija, ali D. je to prije 16 godina izabrala i po njezinim riječima nije to zažalila. Ja nisam baš prijatelj s Katoličkom crkvom i mogao bih joj pronaći puno zamjerki, no susret s D. je bio jako ugodan. Očekivao sam da će to biti jedan dosadan susret s nekom fanatičnom časnom sestrom, međutim istina je bila potpuno suprotna. Zafrkavala se je na svoj račun, na račun reakcije ljudi na njezin odabir i tome pristupala s jednom otvorenošću. Svidjelo mi se je da osim što je tome pristupala pomalo na jedan duhoviti način, istovremeno se je i kroz njezine riječi i stav mogla očitavati duboka ljubav prema Bogu - i to je meni bilo stvarno dojmljivo. Ona sama je rekla da su Karmelićanke, kao i ostali crkveni ljudi, isto samo ljudi - i nisu oni ništa bolji od drugih ljudi. I da je istina da bi crkveni ljudi u načelu trebali težiti tome da budu primjer drugima, ali na kraju su i oni samo ljudi. Ta iskrenost me se je dojmila. Kao i to da biti karmelićanka nije za svakog, i dugoročno se može ostati unutra jedino ako stvarno postoji duboka ljubav prema Bogu. Na pitanje što je nju privuklo iskreno je odgovorila "čežnja prema bezuvjetnoj ljubavi i spoznaja da to može dobiti od Boga".
Kada bi više crkvenih ljudi bilo kao D. čak i ja bih ponekad otišao na misu jer poslije susreta s njom definitivno sam se osjećao bolje. Koliko god mi katolička organizacija nije draga - toliko očito u toj organizaciji postoje i stvarno prekrasni ljudi.
Da vam bolje dočaram Karmelićanke, ovo je prepisani dio iz njihovog prospekta:
"Stajati pred licem živoga Boga - to je naš poziv." (Sv. Terezija Benedikta od Križa)
"Bog je tako velik da mu se isplati darovati čitav jedan život." (Sv. Terezija od Isusa (Avilska))
"Karmelićanka, to je duša koja je pogledala Raspetoga i poželjela dati sebe kao i On!" (bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva)
"Život neprestane molitve, koja je ideal Karmela, nužno zahtijeva posebne uvjete i za osobu i za zajednicu. Šutnja je prvi uvjet sabranosti. Ona rađa duševni mir kako bi duša lakše čula kad Gospodin govori. Osama je usko povezana sa samotnjačkim životom u Karmelu. Klauzura je sredstvo odvajanja od svijeta kako bi se postigla unutarnja sloboda, a simbolizira je rešetkasta pregrada u koru i govornicama.Po uzoru na Isusa, i mi prihvaćamo obvezu rada u zajednici koji za nas ima karakter služenja, a sve u ozračju molitve i tišine, jer "Bez molitve Karmel je ništa" (Leon XIII.). Uz redovite kućanske poslove, bavimo se izradom različitih rukotvorina.
Post je objavljen 13.05.2008. u 00:23 sati.