Marketing
...nekom je ipak stalo...
Tko bi pomislio da bi nakon svega postojao tračak nade koji će ublažiti svu patnju i tugu neprežaljene prošlosti. . . . Pomislila je kako nema spasa za nju, i da će biti vječno u tami koja je bila u svakom njenom koraku. Korak po korak i nova lica su tu! Pogledi koji su bili uprti prema njoj nisu se doimali prijateljski, naprotiv bili su puni hladnoće, prijezira ali i tajanstvenosti koja je probadala u njene grudi. Nije mogla skupiti snage da im se suprotstavi ali nije mogla ni… Slušala je priče koje su kružile o njoj. Da promijenila se, zar je to nešto loše?!
Svatko u životu pronađe nešto zbog čega se želi promijeniti i zbog čega želi popraviti stvari odnosno predrasude prema drugima. Teško je procijeniti ljude ako im se ne približimo ili im barem damo šansu s kojom bi nam dokazali da zapravo griješimo. I ona je željela dokazati da predrasude nisu točne ali. . . svi su bili jači! Htjela je stati na kraj ljudima koji su iskorištavali njenu dobrotu i njeno toplo srce koje je uvijek bilo tu. Uz svoje probleme uvijek je imala vremena za druge, ali kada je onda trebala pomoć nitko nije stao uz nju i izborio se. Došao je i dan kada je bila prepuštena sama sebi. Gledala je kako ljudi prolaze pored nje ali nitko da bi se okrenuo i samo uputio pogled. U očima je odzvanjao poziv u pomoć ali . . . uzalud. Nije mogla sama spriječiti da se jedan život uništi radi nje. Trebala je samo jedan savjet kako da svemu dođe kraj. Jednu toplu riječ ali nitko čak ni najbolji prijatelji nisu bili tu da ju zagrle i samo izgovore: Bit će sve u redu! Iako nije tako.
Teško je pomisliti da se baš vi možete naći u situaciji u kojoj se bira između života i smrti.
Da tako je, nitko to ne može zamisliti. Nije znala što joj je činiti. Zatvorila se u sebe i pustila je da je brojna pitanja progone. Svakodnevno je mislila nema pomoći ali bio je tu on. . . Jedini koji je prolazio i zaustavio se. Podigao je njenu glavu i pogledao je u oči. U njima su bile suze, a na licu razmazana crna olovka. . . Sjeo je i upitao je dali je dobro…. Nasmiješila se i zahvalila mu što je stao, ali rekla je i da nije potrebno da ostane jer ona to mora sama riješiti.
Nije htio otići. Bio je spreman biti uz nju i njenu prošlosti, ma koliko ona ružna bila.
Upitala se zašto su ljudi tako okrutni! Od svih ljudi koji su prolazili samo je on stao i upitao je dali je dobro. Možda bi ponekad svi trebali zastati na trenutak i pogledati ljude oko sebe. Promatrati ih a zatim bi vidjeli da ima mnogo ljudi kojima je potrebna pomoć ili im je samo potrebno da se zaustavimo pored njih i nasmiješimo. Ali ipak….
Ona je osoba koja je imala te sreće te je tako spriječila da jedan život nestane zbog nje. Bila je sretna što u ovom svijetu ima barem jedna osoba kojoj je stalo….
That's all.... pozdrav svima koji čitate ovaj blog....
Post je objavljen 12.05.2008. u 21:21 sati.