Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sebipripadam

Marketing

Pa ti sad mene razumi


Image and video hosting by TinyPic


Obožavala sam svog oca, bio je blag, pun razumijevanja za svakog, smiren, spreman pomoći... samo mu nije trebalo davati nikakav posao. Samo su mu papiri i obračuni išli od ruke. Vrhunac njegovog umijeća bio je promjeniti žarulju ili osigurač. Mama je s vrimenom sve poslove koji njemu nisu išli preuzela na sebe. A nama, djeci, s vrimenom više nije bilo čudno što baš ona kopa kanale za uvesti vodu ili struju u vikendicu, što cipa drva ili sama obrađuje vrt. Nju smo slali u školu ako je trebalo dobiti koji slobodan dan za negdi otići. Ona je išla u općinu ili sud ako otac nije moga dobiti neku dozvolu. Tek kasnije, kada sam postala starija, shvatila sam da je divno bilo biti mu kćer ali, da je mnogo teže bilo biti mu ženom. Kada sam se sama udala bila sam presretna što je moj muž majstor za SVE! Nije mi baš puno smetalo u početku što se voda zadržava u dijelu dvorišta na kom je postavio pločice, toliko se trudio...a i u dvorištu je, kome to tamo smeta. Bilo mi je malo smiješno kad je žicu za komarce na nova vrata zalijepio voštanom svijećom - i nešto manje smiješno kad sam shvatila da se to teško skida, ali vrata su bila u potkrovlju, ni prvi susjedi ne bi to primjetili, a i ja nisam sitničava... Kasnije je otkrio da zna i zidariti. Priznajem krov je u početku malo prokišnjavao ali, on je to djelom sanirao do slijedeće kiše, a do kraja je riješio nakon par kiša. Ni radovi sa željezom mu nisu bili nepoznanica - pa smo mi sami napravili ogradu na balkonu. Ne mogu reći da to lijepo izgleda - ali, naša najmlađa kćer ne može pasti dok ja rastirem robu a, i tako je to samo privremeno. Otkrio je da zna izrađivati i šankove - pa je napravio par komada, da nam se nađu (ne znam zbog čega ali, imamo ih...). Ako mislite da nije sagradio i kućicu od kamena - varate se. Zidovi jesu malo krivi - ali, u polju je, kome to smeta, važno je da imamo gdje sjesti i ručati, ogrijati se kraj vatre, beskrajno uživamo tamo. Zna on loviti i ribu, pa je neprestano lovi. - doduše ne zna je čistiti ali, tu sam zato ja. I svaki kvar zna popraviti. Beskrajno je sposoban. I ne mogu reći da tu osobinu ne poštujem... Ali, kada je na kraju odlučio da kupi mješalicu za beton - rekla sam NE! Mislio je da se šalim, pokušao na sve načine objasniti kako ne možemo bez nje ali, nisam promjenila mišljenje. Od onda smo u tihom ratu. Da ga podržavam (govori on) tko zna koliko toga bi on napravio, netko bi bio sretan da je uz njega, ima on još puno ideja... Ni ne sluti da se baš toga i bojim! Tko bi me razumio?

Post je objavljen 12.05.2008. u 09:30 sati.