Rijetki su uistinu trenutci kada se okupi onako starija ekipa. Kada kažem starija tada mislim na prijatelje iz osnovnjaka. Iako se to društvo iz godine u godinu smanjuje i na kraju to društvo čini svega nekoliko meni dragih ljudi. Ali i ta mala grupa kada se sastaje i okuplja ima neke svoje čari, i kažem da je puno bolje kada se tako mala ekipa okupi jer onda uistinu pričamo o svemu. Tako je bilo i jučer. Meni moja draga prijateljica Biljana slavila je svoj rođendan. Nećemo govoriti koji, znate kako se ono veli, žene se za godine ne pita. Opisati moju Biljanu u par riječi je vrlo jednostavno : vesela, nasmijana, uvijek spremna pomoći, društvena osoba. Jučer smo tako baš razglabali kako se poznajemo pa eto već punih 15 godina. Prijateljstvo koje nikada ne želim izgubiti, ne samo s njom, nego sa još par ljudi iz osnovne. Prvi smo došli mi, tj.Tihana i ja. Naša se Bilja još pripremala nije tako da smo se mi zavalili u garnituru i popričali malo s njezinim momkom. Dala nam je neku zelenu votku od jabuke koja je imala toliko bljutav okus da ju nisam mogao ni mililitar popiti. Potom je došla još jedna kolegica iz osnovne škole, naša Ivona. Bacili smo se svi na nazdravljanje i ispijanje bambusa. Nazdravismo tako svemu što nam je palo na pamet. Većina se ekipe rano pokupila doma, neki su otišli u grad, neki doma kao moraju se rano ustati te su tako ostali kod Bilje samo oni najvjerniji. Dok su tako narodnjaci svirali u pozadini ( pošto naša Bilja isključivo to i sluša ), nije nam smetala, nego smo jedva čekali da zasvira Aspirin ili Zidovi da možemo zapjevati. Pucali smo cijelo vrijeme na čips od paprike tako da je upravo taj čips išao kao lud. Pojeli smo negdje tri vrećice, Bilja je samo punila zdjelu. No svi su čekali jedno, a to je bila torta. Specijalitet večeri. Tortu je Biljana sama radila ( vjerujemo joj na riječ ). Tortu možete vidjeti na slikama ali dozvolite mi samo da opišem od čega je. Iako smo mi cijelo vrijeme tupili da je riječ o pudingu, ona je pak uporno govorila da nije puding. Tu smo se kačili deset minuta. Uglavnom, torta se pojela dok ste rekli keks. Kako i ne bi kada je bila od čokolade. Jedna od boljih torti koje sam jeo u posljednje vrijeme. Torta za pet. Već oko 23 sata ostalo nas je svega četvero. Bilja i njezin dečko te Tihana i moja sočna malenkost. Ostali smo do 2 sata ujutro pričajući o svemu i svačemu. Ugodna atmosfera pomiješana sa malo alkohola učinila je i ovaj rođendan jednim od meni dražih. Nekako u zadnje vrijeme više volim provest subotu u tako ugodnom društvu kod nekoga doma nego izlaziti vanka i gurati se među gomilom dječurlije. Uistinu više ne vidim smisla u tome. Možda je to nekako povezano sa godinama. Mislim nemam ja sada pedeset godina, ali ono postaješ malo ozbiljniji kada je sve ti u pitanju. U svakom slučaju hvala našoj Bilji na dobrom provodu i iskreno se nadam da neću morati čekati godinu dana pa da se opet tako okupimo.
Post je objavljen 11.05.2008. u 14:21 sati.