Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/cryogenicdimension

Marketing

There's nothing I wouldn't do, to have just one more chance, to look into your eyes and see you looking back…

Uzmi moje slomljeno srce neka upotpuni tvoju prazninu, neka nastavi krvariti kako je I kod mene, davalo mi je život već ionako mrtvome tijelu kojem je slalo krv živoće kroz popucale žile koje su bile izrezbarene poput kipa željeći postići što ljepši oblik. Sobom je mirisala erotika, tobom je odisala smrtna presuda koju ti je davno započeti život odredio. Znaš da nema smisla i ne želiš dovršiti započetu igru, samo će te tjerati na daljnje patnje. Dovrši ju stoga na dobro poznat način, isiši to malo duše iz sebe što ti je ostalo, neka druga duša nastavi tvoju tugu i suzne dane…
Još jednom pogledaj…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Oko ti se užarilo kao od patnje iznad ranog groba. Zanijemio si naglo, soba ti je postala grobnica knjiga , uspomena, običnih stvari. Zavjese počinju treptati. Više nisi onaj stari samotni čovjek što u gluho doba noći sanja o zvijezdama. Pitaš se gdje je nestala moja slika i u žurbi se domogneš ključa od ormara što leži na podu, želiš moju uspomenu potražiti. Uzmi što želiš i trebaš, nemoj me ništa pitati, ostavi samo otvoren prozor da izdiđe onaj osjećaj ljubavi koja nije puno vrijedila. Bila sam tvoja robinja, zidovi koje sada gledaš bili su mi ćelija, ta mi je ljubav bila samo teška presuda. Modrice su na duši ostale, stigla sam do središta boli. Priznajem, umirem od te pale ljubavi,sada započinjem novi život. Divno je gledati kako sada odlaziš.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Kriva sam što sam te voljela, iako nisam bila ni svetica ni kurva. Nema pomoći ni izlaza od sjećanja, nedam ti više da ljubav gaziš, ne želim da više prilaziš mome srcu, nedam ni tren više da me povrijediš. Tvoji poljupci više ne nedostaju, ne volim te jednako kao prije, sa moje točke gledišta si se promijenio.
I sada hodnikom još te progoni jeka zalupljenih vrata kroz koja sam izašla s osmijehom.
Sluša li itko bol nijemu koju trpi tvoja duša? Dani te gaze, noći te tište, a ona i dalje šuti.
Oh, gledaj. Netko pada posred zrelog trnja. A zemlja se osula mrljama krvi. Jesi li to ti?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ima li nade za nas dvoje, hoćemo li ikada ostvariti one divne snove u kojima zajedno provodimo dane?
Zapitaj prah, on će ti otkriti sve moje tajne i snove u kojima želim samo tvoju blizinu i osmijehe, one prave, koji dolaze iz srca. I ja se upravo tako sada smijem, kažu mi da se do sada nisam ljepše smijala, a smijem se jer shvaćam da te volim najviše na svijetu, to sam prekasno spoznala...
Smijem se i prosipam taj smijeh po putovima kuda sam prošla, samo da se ne vide suze koje teku jer te više nemam, više nisi samo moj, a sa time nestaje i ona tvoja ljubav prema meni. Sada sam ostala sama, ti si se prepustio i odustao od borbe, ostavio me iza sa suzama i boli, no sve ti je oprošteno, jer unutra znam da češ uvijek biti samo moj, moja jedina ljubav, barem u tom obliku, makar ti ne osjećao isto.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Gledam oblake kako prolaze i ne osjećam toplinu sunca na licu, nestala je otkako ga ti više ne dodiruješ i ne predaješ mu toplinu srca, ljubavi. Duša mi više nije siva, dušo pogledaj, sada je okupana bojama, otkada si se pojavio na mojim vratima i ušao u moj život. Sve se sada okrenulo na krivu stranu, zašto si me ostavio u šutnji?
Možda sam ipak stvorena da patim i praštam drugima u njihovim greškama, da me zamrze kako su me prije voljeli, cijelim bićem. Tražiti ću sreću sa smiješkom i dalje, jer nikada uspijeti neću.
Toliko dugo sam gledala u zrcalo i pitala se na kojoj sam strani, koji je moj pravi lik. Razbila sam ga da se ne moram mučiti i ti komadići su tako mali i zanemarivi, a mogu me slomiti u isto toliko puno komadića, koje nitko neće pokupiti i sastaviti, jer svi su me ostavili, ti si me ostavio.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Nikada me nisi htio povrijediti, nikada me nisi htio rasplakati, nisam mogla shvatiti bol koja je dolazila iznutra, a krvarila sam i disala. Disala i prestala. Ali nikada mi nisi dopustio da se predam smrti, nikada mi nisi dao da umrem. Željela bih vidjeti tvoje lice po zadnji put, željela bih vidjeti tvoj predivan osmijeh, no nisam mogla odagnati tvoju bol i zato plaćam veliku cijenu.
Noć je došla i ništa nije ostalo za dalje, ništa se nije promijenilo, sve je nestalo, nema više vječnosti, nema više nade za nas dvoje, sada zato zatvaram oči i nestajem...
Hoćeš li mi sada dopustiti da umrem?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Post je objavljen 10.05.2008. u 19:46 sati.