Gledala me tako ne znajući da li da vrišti ili ne. Niti ja nisam znala šta da napravim...Da ju ubijem...Ili ne...Gledale smo se tako nekoliko sekunda. Ona je mene gledala prestravljenim izrazom lica, a ja sam iskesila svoje očnjake prema njoj kontrolirajući se da ju ne ugrizem. Izgledalo je kao da je vrijeme stalo. Nisam primijećivala nikoga oko nas, a niti ona. I onda sam primijetila da joj se izraz lica mijenja i da će vrisnut. Nisam se mogla pomaknut. Neznam zašto ali jednostavno nisam. I u jednom trenutku samo me nešto zgrabilo i u trenu sekunde bila sam izvan disca. Naslonjena na zid pokušavala sam doć k sebi. Polako sam došla k sebi. Podižem glavu da vidim tko me to spasio. Diabolus...
*Nisam to očekivala od tebe...
*Znam iznenadit ljude.-govori sa smješkom
*Da...-uzvraćam mu smješak
Stajao je ispred mene i promatrao me.
*Mislila sam da ti trebaš čuvat Anu, a ne mene. Zato sam te i stvorila.
*A tko će onda tebe čuvat?
*Znam se ja sama čuvat.
*Da,da,vidim.
*Heeeej!! Pa nisam ja kriva zato jer je ona krvarila! Imam i ja nagon kad osjetim krv!
*Znam Selene,znam...Zajebavam te malo.-govori mi i približava mi se
Jednu ruku je stavio na zid točno iznad moje glave, a drugu je stavio na moj obraz.
*Tako si lijepa...
*Hvala...-odgovaram mu,nisam znala šta bi drugo na to trebala reći
*I tako si jebeno sexy...-govori i približava svoje usne mojima
Znala sam da si ne mogu dopustiti da se spetljam i s njime...Iako me neopisivo privlačio, suzdržala sam se. U trenu kad me htio poljubit zagrizla sam mu usnicu tako da je počela krvarit.
*Uuuu, zločesta cura! Sviđa mi se to.-rekao mi je i polizao krvavu usnicu
*Moramo ić Diabolus...-pokušavam glumit da sam nezainteresirana
*A kamo ćeš?-bio je uporan
*Idem doma...Previše događaja za danas.-govorim mu i širim krila prema nebu
Dok sam se dizala prema nebu osjetila sam njegov pogled na sebi. Promatrao me.
Nisam željela ići doma, nisam mogla. Zato sam sletjela na zgradu i čekala da Ana i ekipa iz razreda izađu iz disca.
Prolazili su sati i sati, a njih još uvijek nije bilo. Odlučila sam si zapaliti cigaretu. Povlačim prvi dim sa užitkom...
*Znaš da pušenje nije zdravo Selene?-govori glas iza mene
*Da, znam, ali šta ćeš to mi je najveći porok.-govorim potpuno smireno
*Isto tako Selene...-zastao je,a glas mi je postao poznat
*Nije ti pametno da se družiš sa smrtnicima. Oni te nikada neće shvaćati...Razumijeti...Nikada neće znati kako je to biti besmrtan i zbog toga će osuđivati tvoje postupke. Kloni ih se Selene, upozoravam te zadnji put. Inače ćeš imati posljedice...
Okrenula sam se u trenutku kada je nastala tišina, ali iza mene nije bilo nikoga. Nestao je.
Počela sam razmišljati o riječima koje mi je rekao ON...Možda bi ga trebala poslušati. Pa to je ipak ON i ima iskustva sa takvim stvarima. Ali jednostavno se nisam mogla odvojiti od svog nekadašnjeg načina života. Nisam mogla zaboraviti neke ljude. Majandra je postala jedna od nas, ali Ana...Nekakva sila bi se našla između nas svaki puta kada bi joj pokušala podariti besmrtnost. Još uvijek sam sumnjala na njega, psiho-vampira. Bila sam sigurna da mi tako daje znakove. No u dubini duše sam se nadala da to ipak nije on jer mi se nije dalo više zajebavati s njim.
*Ah! Napokon!-uzdahnula sam primijetivši Anu i Martinu kako izlaze iz disca
Spustila sam se sa zgrade i pratila ih u sjenama kuća. Martina je prepričavala svoju priču. Mogla sam odmah shvatiti kako je bila uzbuđena po tonu njezinog glasa i po zamuckivanju nekih riječi. Ana nije pokazivala neki interes za nju. Izraz lica bio joj je zabrinut. Vidjela sam da ju brine to što me Martina vidjela u ovakvom izdanju. Shvatila sam da sam pogriješila. Nisam se smjela petljati sa smrtnicima. Ali opet, oni su došli k nama, oni su došli u Transilvaniju, bez straha, bez straha od vampira i drugih stvorenja noći. Smrtnici su tako naivni. Oni misle kako su vještice, vampiri, vile i čarobnjaci izmišljeni, ali ovdje u Transilvaniji mogu se naći najčudnija stvorenja svijeta. I svi smo ovdje na jednome mjestu, ne petljamo se s njima...Ali oni uporno dolaze k nama, kao da nas izazivaju.
*Anaaaaaa....-prošaptala sam
Okrenula se oko sebe pokušavajući me naći, ali bezuspješno. Stvorila sam se ispred Martine, stavila joj na usta maramu koja je bila umočena u čarobnu tekućinu koju mi je napravila poznata transilvanijska vještica. Njezino tijelo palo mi je u naručje. U tom trenutku me i Ana primijetila.
*Šta ti radiš?-pitala me uplašeno
*Moramo razgovarati.-odgovorila sam ozbiljno
*Da, i ja to mislim.
*Dogodila se nezgoda u discu. Martina mi je vidjela očnjake. Zna da sam vampir. Neznam šta mi je činiti. Vampirski nagon mi govori da ju ubijem, ali opet....-zastajem
*Ne, Selene, molim te!!! Ne možeš ju ubiti!!
*Ali vidjela me!!
*Ma reći ću joj da si je previše popila i da joj se pričinilo!!
*Neće povjerovati!! To je bilo stvarno!! Moram ju ubiti!!
*Petra, molim te...Sutra odlazimo u Hrvatsku...Zaboravit će na tebe do tada.
U tom trenutku čula sam kako me netko doziva. Sasvim tiho, jedva da sam čula. Ali takav zvuk smrtnici nisu mogli čuti. Zvao me..I znala sam da se moram odazvati tom pozivu.
*Vidjet ćemo da li će zaboraviti....-rekla sam Ani i odletjela na drugu, nepoznatu stranu
Sletjela sam ispred dvorca. Tu sam zadnji put bila kada sam tek došla u Transilvaniju. Bio je to dvorac od Victora. Ušla sam unutra, a na stepenicama me čekao Victor.
Ozbiljnim glasom mi je rekao:
*Vrijeme je Selene, objavili su nam rat.
I tada je ispred mene bacio beživotno tijelo. Bio je to Michael....Michael koji je trebao nastaviti stvarati novu lozu seksualnih vampira. Bio je to Michael s kojim sam ja završila u krevetu...Bio je to Michael kojeg je Victor stvorio i koji mu je bio poput sina...
*O da, objavili su nam rat...-mislila sam u sebi dok sam gledala u Michaelovo truplo
Post je objavljen 10.05.2008. u 03:44 sati.