Ne postoji dovoljno velik flaster
koji bih mogla
staviti na ono malo srca što mi je ostalo.
Što ti je ostalo.
Dao si mi ga s patkom,
dao si mi ga sa sirom, kajmakom;
sa svakim udisajem
dali smo ga jedno drugom.
Dala sam ti ga s knjigama,
dala sam ti ga s pjesmama,
sa glazbom...
Čitave!
Ostalo nam je toliko malo
da bez drugog dijela ne možemo.
(Ali morat ćemo - zbog tebe.)
Jedno bez drugog ne možemo
(Ali morat ćemo - zbog tebe.),
a ono malo srca što imamo
pripada onom drugom.
Ironično, zar ne?
Parafraza tvoje misli;
gdje je bila u trenutku kada si ubijao moju Ljubav?
Svaka čokoladica,
svaki moj prijeki pogled,
svi "oni dani u mjesecu",
cijeli tvoj godišnji odmor,
svi tvoji pozivi,
svaka tvoja poruka
(kakva god ona bila),
svaki osmijeh
i onaj jedan davni haiku.
Svaki trag tvojih zubi na meni...
Svi oni poljupci,
sve one nježnosti...
Svaki taj puta dali smo dio sebe jedno drugom
i dali bi ga opet.
I još jednom.
I još jednom...
Parafraza tvoje misli;
gdje je bila u trenutku kada si ubijao moju Ljubav?
Post je objavljen 07.05.2008. u 22:44 sati.