Jedan talijanski casopis raspisao je natjecaj za najbolji prikaz izvorne kvalitete zivota.
Pobijedila je prica, odnosno model jednog citatelja iz Genove.
Moj dan
Ustajem u 5,30 sati. Slijedi obavezna tjelovjezba od najmanje 30 minuta. Dorucak je dosta obilan. Radim od 7 do 13,30 sati, ne dulje. Sredina dana za mene je nesto posebno. Rucak je standardan, ni prevelik, ni premalen. Uvijek ima nesto jusno ili kasasto. Slijede kra´ca setnja i odmor. Volim prile´ci, ali ni u tome ne pretjerujem. Posla se ponovno hvatam od 16 sati, pa do 17 i 30. Pospremim radno mjesto i napravim si plan za sutra. Uvijek znam kad ´cu poceti i sto ´cu raditi sutradan. Predvecer ispunim nekom "svojom" aktivnos´cu, kako me kada volja (sport ili brza setnja). Moze i neki hobi. Rado sam u vrtu. Volim prirodu, svjez zrak. Vecera je svakako izmedu 19 i 19,30. Odgovara mi laganiji obrok. Zatim se posvetim sebi, nekoj vrsti duhovnog razvoja; popricam s nekim, pozitivno razmisljam, ponekad nesto procitam. Ne volim blebetanja, mrzim ogovaranja ("sto je tko ucinio", "tko je s kim u klapi" i sl.). Prije pocinka - setnja. Lijezem u 22,30 sati (svjetlo gasim 15 minutapotom). Meni odgovara ta urednost ritma, a drugima mozda ne. Zivim kao po nekom planu. S nadredenima dobro suradujem. Znam svoje "mjesto". I osje´cam neku sigurnost na njemu. Ne pijem, ne trosim novce na bilo sto, ne seksam se, ne pusim...
Mateo
P.S. Ovdje sam dugo. Bude li sve po planu, nadam se nagradnom dopustu za Bozi´c.